- Details
- Published on Monday, 16 October 2023 11:05
- Hits: 929
I dođe jesen '23
Prelepi dani za ovo doba godine. Mozgamo, gde bi i kada malo pobegli i uhvatili još ovog sunca koje nesebično greje iako je oktobar.
Bilo je tu predloga
Da li na more, da li na planinu, možda Srbija. Vreme ograničeno, samo 6 dana na raspolaganju kad se uzmu objektivne okolnosti putnika.
Na jednoj od sunčanih kafa, pada odluka, banje Srbije i naredba "pravi plan" :)
Ekipu čini Gaja, Abram, Ćoma i moja malenkost. Već je mnogo kilometara za nama. Dosta dobro smo uvozani i znamo navike jednih i drugih, tako da tu nepoznanica nema!
Polazak je ponedeljak, 09.10.
Put preko Bijeljina i Zvornika, Kadinjače i Užica vodi nas u Ovčar banju. Ovo je več prilično poznata deonica za lepu vožnju, osim ako izuzmemo deonicu uz i niz Kadinjaču. Tu deonicu, odavno radne mašine nisu zaorale ni poravnale! Grehota i velika šteta a krivine jednostavno mame za uživanje.
Prva pauza Modriča. To nam nekako dodje kao obavezno stajanje nakon 120 km.
Sledeća negde izmedju Bijeljine i Zvornika. Valja dopuniti rezervoare gorivom koje je kod nas prilično jeftinije nego u Srbiji. U Karakaju prelazimo u Srbiju i već poznatim putem ka Bajinoj bašti proveravamo da li gume drže u krivinama. Iznenada kočenje i naglo skretanje na plažu restorana Monte karlo. Prelepo mesto za odmor i sunčanje tik uz vodu Drinskog jezera.
Kadinjača je sledeća destinacija. Lepo je videti da je spomen obilježje održavano i uredno. Kratko obilazimo spomen kompleks i tu iz vedra neba osetimo da nas kiša prati :) No, tu nema brige. Mi smo krenuli da uživamo, sad može da pada koliko god joj volja. Na sreću, ipak je to bilo samo blago tretiranje vodom :)
Centrom Užica prolazimo i eto nas uz mrak u Ovčar banji. U centru banje nalazimo naš smeštaj. Restoran Blef.
Zabrinuh se za ovo ime, ali vlasnik nije ni malo "blefirao" kad nas je na večeru uputio u etno restoran "Kapije Dragačeva" nekih 500 m kroz šumu. Svetlili smo put lampama sa telefona sve u strahu da ne budemo hrana medvedima, ali nakon tačno 500 m primetismo svetla konaka i restorana "Dragačeva"
Vrlo mali lokal, sobe za smeštaj, kuhinja i domaćinska atmosfera. Nakon nekih 400 km dobro nam dodje malo opuštanja. Etno okruženje i neobavezna priča sa ostalim gostima koji su, dalo se videti, domaći.
jedno prelepo veče uz mnogo smeha i dobre priče.
Ujutro, utorak, 10.10. pronalazimo mesto za dobru kafu. Velnes centar Kablar. Bazen je već otvoren, voda termalna, ali preskačemo kupanje. Idemo dalje. Valjalo bi nešto doručkovati / ručati a za to biramo Mrčajevce i poznatu kafanu Baralić. Od mnogih naših drugara preporučena a već i proverena sa naše strane. Nema greške.
Već sat vremena posle smo u Vrnjačkoj banji koja će biti naše odmorište dva dana.
Po preporuci idemo u Vrnjačke terme i tu je kraj svake priče! 1500 dinara je ulaz u termalne bazene i velnes hotela.
Sve je tu. I kafa i restoran ali i džinovske palačinke. Svakako, ne izlazimo iz hotela, menjamo samo bazene.
Kad ogladnimo od mnogo kupanja prebacimo se u već proverene i preporučene "Tri golubice" na večeru.
Na kraju dana, valja proveriti stanje na svjetskim berzama. Vremena su varljiva :)
A jesen kaže: "Još ima da se vozi" :)
Četvrtak, 12.10. imamo manje od 100 km a odredište je Ribarska banja.
No, prvo ćemo kafu popiti i doručkovati u Trsteniku na Moravi. Lokal je "Bridge pub". Prelepo mesto, reka opušta, sunce nas greje a hrana vrhunska.
Nešto posle, smo u Ribarskoj banji.
Prvo tražimo već rezervisani smeštaj. "Zeleni dvor". Novo, čisto, uredno mesto, lepe sobe, kupatila, parking. Sve šta nam je neophodno je tu.
Ribarska banja, za razlikuz od Vrnjačke banje je pravo lečilište i evidentan je veliki broj pacijenata na štakama, štapovima i drugim pomagalima.
Leči kosti, lomove i olakša postoperativne tretmane. Voda je topla a i oseti se miris sumpora pa sam velnes nije baš onoliko prijatan kao u Vrnjačkoj banji ali i površinom je mnogo manja a prilično posećena. No, ipak, pored obaveštenja da se u vodi zadržavamo max 30' ekipa testira i ovu banju.
Po preporuci, na večeru odlazimo u Restoran "Avlija". Još jedno etno okruženje, dobra rakija i još bolja hrana! A o količini, možda slika najbolje govori! :)
Domaćini nas osvajaju svojom prisnošću i toplinom. Svaka priča je lagana i od srca.
Petak, 13.10. Ribarska banja - Bukovićka banja (Arandjelovac)
Raspitujem se i vidim da u Arandjelovcu nema nekog normalnog mesta za kupanje kao prethodniih dana. Saznajemo samo da Hotel Izvor, sa 5 ***** ima svoj spa ali da je ulaz u isti 5000 dinara. Izgleda da im nije stalo da imaju goste. Za nekog to čuvaju. Odustajemo od kupanja. Planiram malo istorije do Arandjelovca.
Prvo odmaranje je Kragujevac. Dogovili smo se da odemo do Šumarica da prošetamo spomen kompleksom Crveni oktobar.
I tu smo zadovoljni izgledoom i održavanjem kompleksa. Mnogo, ali mnogo dece je bilo na travnjaku oko spomenika. Prelepo. Časovi u prirodi. Ćutanje, poštovanje žrtvama, obilazak a onda suze u muzejskom kompleksu. Teško je biti ravnodušan i gledati sve dokaze stradanja nedužne djece i starijih.
Malo se gubimo izlazeći Kragujevca ali nalazimo pravi put do Topole. Oplenac je sledeće odmaranje i obilazak Crkve Sv. Djordja sa kriptom, Kraljeve kuće, vinogradarske kuće.
Vredi videti i ovaj deo istorije i zadužbinu kraljevske porodice.
Smeštamo se u Bukovičkoj banji. Biramo domaćinstvo Gavrilović. Potpuno nov i moderno opremljen apartman. Garažno mesto dovoljno za sva četiri motora. Brzo dogovaranje sa g-djom Violetom i preporuka za večeru je restoran Vajat. Opet bez greške. Još jedna sjajna i "teška" noć :)
Subota, 14.10. put kući
Prvo stajanje je Mišar. Kratko slikanje i idemo dalje.
Ali, zbog ranije preuzetih obaveza svi članovi ekipa "navijaju" da obavezno idemo preko Kuzmina. Tamo se nalazi domaćinstvo Drezgić, koji uzgajaju i proizvode suhomenate proizvode od svinje mangulice. E mislim da smo se tu najduže zadržali. Što u kupovini što u degustaciji proizvoda i pakovanju velike količine slanine, kobasice i kulena u već natrpane kofere.
Tako se završi jedna mala ekskurzija u dužini od 1300 km i 6 dana. Sunčano vreme sa temperaturama do 28C. Bez kvarova, bez bilo kakve štete a uz pun džak dobre emocije i za neke, upoznavanja destinacija o kojima su slušali ali nisu "progazili" svojim točkom.
Sad motori mogu na pranje i u garažu!