Rajska jezera i sela Srbije

Svakakvi belaji nas "strefiše" ovog proleća i leta. Ne bih da ih nabrajam, najviše iz loših emocija koje bude sam pomen istih.

Dođe juni mjesec, svjesni da od puta u Španiju a ni Grčku nema ni teorije, odlučismo da napravimo kružnu turu po Srbiji a na poziv naše braće iz Knića i MK IronBridge iz Ćuprije. Srbija je uvek dovoljno neistražena te se može naći neka lokacija koja oduzima dah i zove na uživanje.

Već je praksa da ne možemo krenuti svi zajedno i dobar deo ekipe kreće u petak. Njihova destinacija je Knić i jezero Gruža. Prošlogodišnja destinacija na obali jezera a na imanju našeg brata Miloša. Zbog lošeg vremena pomerili smo putovanje za nedelju dana kasnije ali je vrijeme i dalje loše. Kiša je i dalje saputnik nepozvani. No, navikli na loše vreme a odlučni da uživamo, točkovi se okreću i ekipa lagano stiže u goste na Gružu. 

Pauza, negde, ko to zna gde! :)

Obzirom da se išlo preko Beograda a zbog, valjda umora, zamišljenosti, dobijamo novog šampiona "praznog rezervoara" :) GS i Bole su nosioci te neslavne titule a lokacija je autoput Miloš Veliki! Ni flaše, ni creva ni ničega u zalihama. Sreća pa zemljoradnik na svom traktorčiću ima uvek sve. Preko ograde autoputa pomoć stiže, malo dosipanja goriva i nastavak puta. Naravno, slikanje sa spasiocem. 

Dolazak u Knić u prilično kasne sate. Prasići su se već ladnuli :) No, ne mari, mušterije su gladne i žedne! 

I naravno kad su siti svi su sretni i zadovoljni! Jer "Kad si gladan nisi .... " :)

Iako sunca nema, jedna vožnja po Gružanskom jezeru je obavezna.

Smeštaj kod Miloša na Gružanskom jezeru, sa svom potrebnom pratećom opremom! :)

Sutra, subota, krećemo Marija, Abram i ja. Marija će sa nama do Lajkovca i produžava u Knić a Abram i ja imamo ideju obići Miomicu i imanje "Rodjak sa sela" u selu Ključ kraj Mionice. Želim da vidim taj seoski biser mog starog drugara koji je svoje penzionerske dane posvetio u potpunosti promociji sela i seoskog turizma. 

Obzirom da je "Rodjak sa sela" pun, smeštamo se u centru Mionice, presvlačimo i laganom šetnjom od 3 km stižemo na imanje. Ne znam šta je lepše, sve slike koje Rodjak objavljuje na svom FB profilu ili sam doživljaj na licu mesta. Sve je tu, kuća na izdavanje, bungalovi za smeštaj, bazen, ležaljke, letnja bašta sa ladarom i naravno "vojničkim" detaljima iz života i karijere jednog oficira. 

Ja se u potpunosti prepoznajem u tom ambijentu. Sve je na svom mestu. Donosim odluku da ću tu doći i na neki vikend porodično. Mladi Beban donosi Valjevsko pivo, služi nam mezu i priča počinje.

Pedja "Rodjak" poziva naše zajedničke prijatelje Baneta i Rokija. Stari drugari se čuju, vide i zbore zahvaljujući novim tehnologijama! 

Ostajemo u nekoj našoj priči duboko u noć. 

Sutra, na preporuku "Rodjaka" obavezno pravimo pauzu u Struganiku. Kako je to već više puta rečeno, umemo mi putovati i po belom svetu istraživati razne istorijske pozicije a u svom dvorištu ni ne znamo šta imamo. 

Rodja kuća slavnog Vojvode Živojina Mišića je muzejski kompleks. Vrlo uredno, očuvano a koliko vidim i posjećeno. Uski put vodi do pred dvorište a na kapiji je artiljerijska straža. Kustos muzeja će Vas uputiti u detalje postavke a posjetilac treba da se opusti i uživa posjeti. Evo sličica!

Čast i poštovanje velikom strategu i vojskovodji! Ogromna istorijska ličnost čije ime i djelo treba čuvati od zaborava.

Starom cestom izlazimo u Ljig i Ibarskom magistralom stižemo i mi u Knić. 

A u Kniću pravi performans. Kompanija "Krstić i sin" svoje putnike vodi u njima poznatu lokaciju "Vukojebina" gde se pali vatrica, baca meso na roštilj a "cigani dobijaju upute da animiraju putnike" pa ako se svo meso rasrpoda biće i njima dobro. 

Autobus se pun vraća u matičnu luku! Koliko sam zapamtio agregat je iz TAM-a a godište je '66. Pravo je zadovoljstvo biti putnik na ovoj "liniji" :)

Nastavak slijedi duboko u noć. Lokacija "Etno kafana Gružansko jezero". Znate ono, karirani stolnjaci, karirane zavjese, ladno pivo, muzika, braća oko Vas i dobra klopa. Srbija brale! 

Još nekoliko sličica!

Noćimo u etno domaćinsktvu Tanasijević. Kod našeg druga Marka. E taj doručak, rodjaci treba kusati. Sve iz dvorišta, domaće, prirodano. Davili smo se slatkim od malina i sokom od višanja. O tom raju Vam pričam. Svega u izobilju i kvalitet do neba. 

Kiša nas ispraća. Iz dvorišta krećemo mokri a cilj nam je Srebrno jezero. 

Prva pauza je u Svilajncu. Budža, kao domaćin nas vodi pravo u "Žar Mance". Nakon sat vožnje po kiši mi naravno ogladnimo. Ali, skvakako pauza nam treba. Kad smo već tu, ajd da nešto pojedemo. Sjajna hrana, obilni obroci, povezani stolovi za nas desetak a kiša slobodno neka pere motore. 

Nastavljamo ka Velikom gradištu preko Žabara, Požarevca. Kiša jenjava ali i dalje nema opuštanja. 

Centralna pozicija na jezeru "Kod Brke". Na našu sreću imaju slobodnih 10 kreveta tj. 5 bungalova. Smeštaj i presvlaćenje i gde bi drugo nego u baštu "Brke" :) Ladan Zaječarac nam je svima potreban. Dobro, i kafa za nekog :) 

Nije za kupanje ali jeste za sedenje u bašti duboko u noć. "Brko" malo produžava radno vreme zbog nas! Ipak, nema često ovakve goste, koji su baš baš žedni!

Ispred bungalova je mala ladara koja će biti naša baza narednih dana. 

Dio ekipe nam se vraća za BL. Privatne obaveze su preče od nastavka druženja.

Sa suncem planiramo i malo voziti okolinom. Severni cilj je Bela Crkva. Do nje stižemo starom skelom od Ram tvrdjave do Stare Palanke. Vozili smo se već ovom skelom pre nekoliko godina i iskustvo je uvek, vrlo pozitivno. Naravno, kad je Dunav miran i bez vetra. Silazimo u Staru Palanku i odmah dogovaramo ručak. Meračimo se na kečigu već danima. Sve smo utanačili da bude gotovo za sat i koji minut više.

Taman dok odemo do Bele Crkve, sjednemo malo kod naših prijatelja Riders-a i vratimo se nazad.

Kako je dogovoreno, tako i biva. Čorba za početak. I oni koji je ne vole, mljackaju punih usta. Potom ide smudj i napokon, kratka obuka u načinu konzumiranja kečige! Svi oduševljeni i ukusom i mirisom! :)

Neki su prvi put probali kečigu. Vidim, zadovoljno mljackaju! :)

Stiže skela i lagano ponovo preko Dunava do tvrdjave Ram. Tvrđavu je prije nekoliko godina obnovila Turska agencija za zaštitu spomenika i sada je to vrlo vrijedan istorijski sajt koji preporučujem u svakom slučaju, pa i ako Vas put ne nanese baš tamo. Vredi obići ceo kompleks. Ulaznica je 600 dinara (10 KM). 

Djelovi zidina iz Rimskog perioda. 

Tu srećemo našu poznatu i popularnu pjevačicu Nedu Ukraden a Mrva dogovara kratko fotografisanje sa njom. 

Više slika možete videti ovde!

Sjedamo na motore i laganom vožnjom spuštamo se nazad na odmaranje.

Naredni dani su takodje sunčani i odlučujemo malo provozati do tvrdjave Golubac. Takodje, obnovljena tvrdjava i ceo kompleks. Ulaz takodje 600 dinara (10 KM). No, vredi. Parkirajte motor/automobil, osvežite se u turističkom kompleksu, obidjite tvrdjavu, prohodajte malo obnovljenim stepenicama, napravite sjajne snimke Dunava i okoline, vrata Djerdapa. Ovakva mjesta vredi posjetiti, svakako.

Po nekad i neka sajla pukne kao što se desilo Dariju ali spremna ekipa sa vještim rukama "premosti" svaku prepreku! Momci od ničega prave sajlu uz upotrebu elektro potrošnog materijala kao što su redne stezaljke! :)

U povratku, u Golupcu skrećemo u planine ka Kučevu. Cilj nam je manastir Tumane. Vrlo sredjeno mjesto, okolina takodje, mali zoo vrt, ekonomija i naravno manastirska porta. U ovom manastiru čuvaju se mošti Sv. Zosima i Sv. Jakova. Vrlo posjećeno mjesto i moja preporuka za kratak obilazak.

Dok odmaramo u hladovini obilazimo i manastirski mini zoo vrt 

U povratku, nedaleko od manastira sa leve strane nalazi se malo veštačko jezerce na kojem je kafana Obilićev konak.

Zelenilo vode utapa se u zelenilo okolne šume. Tiho i prelepo mesto. Jedva nadjosmo mesto za ručak! 

Uživanje u prirodi i dobroj hrani. Srbija, majka. Prelepa, gostoljubiva, bogata, sita! Samo se treba zaputiti i obilaziti sva lepa mesta, kao ovo.

Vraćamo se za Srebrno jezero i lagano planiramo put sutra. Cilj je Ćuprija. Naši planovi, priče, kupovine motora, putovanja, ideje, smeh i po neko pivo, umeju da se otegnu duboko u noć. No, frižideri su opskrbljeni a ladara je odlično mesto za uživanje! :) 

A jutro pred put ka Ćupriji nam se pridružuje i Caki. 

I u povratku ka jugu Srbije izbjegavamo autoput. Dnevni planirani prelazak je negde oko 140 km što nije prevelik zalogaj. Idemo lagano preko Požarevca, Žabara, Svilajnca, Ribara. Moram navratiti i makar na kratko uz čašicu rakije pozdraviti mog čika Božu i Dušanku. Stajemo na kratku pauzu, domaćinski doček, degustiramo novi bagremov med i nakon kraće pauze produžujemo ka Ćupriji. 

Budža nas čeka i vodi u West pivnicu na ledeno pivo, pohovana krilca i malo osveženje pre puta za Sisevac. Odavno on najavljuje Sisevac kao destinaciju. Od prilike znam gde je, ali do sad nisam bio. 

Evo još nekih sličica!

U Ćupriji nam se pridružuje i ekipa iz Knića a stiže i naš drug Nešo iz Banja Luke! Brojno smo mnogo jači već sad! :)

Krećemo ka Senju, Senjskim rudnicima i nešto lošijim putem,

ubrzo ulazimo u s. Sisevac, prolazimo kraj manastira Sisojevac i dolazimo na destinacju kod Bobana.

Smeštaj po sobama, kratko upoznavanje sa okolinom i zaključujemo svi da smo u nekom raju! Bazeni na sve strane, termalna voda, zelenilo, čista priroda, puno turista, mnogo automobila, skoro svi kapaciteti za odmaranje zauzeti. Nisam ni malo pogrešio kad sam ovakvo mesto nazvao raj. Vredi sjesti, otputovati i uživati nekoliko dana u svemu a pri tome nije ni Grčka ni Španija nego Srbija.

Hm, pod "ladarom" kod Bobana je roštilj, pastrmka na meniju, zvučnik i mikrofon pripremljeni, tako da "noć može da počne" :) Naravno, i hladno Zaječarsko pivo! Ne smem zaboraviti i jednu rodjendansku tortu sa dva broja 45 i 57. Zoka Mrva i ja, beležimo "značajne datume" a devojke Caki i Dragana su se potrudile da to ne ostane bez torte i svećica :)

Budža je za nas planirao i jedan dan obilaska još nekih znamenitosti i spomenika prirode u okolini. Idemo redom. 

Senjski rudnik,

muzej,

Aleksandrov potkop,

parna mašina,

Rembas ...

Htjeli su momci u smjenu, ali nisu dovoljno dobro opremljeni pa smo ih vratili nazad! :)

Jedna zajednička sličica na platou pored Muzeja rudarstva, Senje, Senjski rudnici.

Sjajna priča za početak dana. 

Nastavljamo dalje prema Despotovcu. Na Pasuljanskim livadama prolazimo tik ispred uzlaza u Intervidovski vojni poligon. Malo tužno mi izgleda parkirana četa tenkova T-55 sa spuštenim cevima. Rashodovano i van upotrebe ali ostavlja tužan i jadan utisak. 

U Despotovcu, destinacija nam je man. Manasija. Kratka pauza i obilazak. 

Resavska pećina kao spomenik prirode. Obilazak traje oko 45 minuta a nikako nije dobro ući u istu bez makar neke jakne i malo toplije odeće. Iako je vani milion stepeni, u pećini je samo 7C i treba biti pripremljen. Pećinu nikako preskočiti kad krenete u ove krajeve. Vredi svaki dinar i minut šetnje. 

Dan lagano završavamo na i ispod slapova Lisine. Valjda su i prethodne kiše učinile da su slapovi nešto jači ali kad se spustite u podnožje, ne treba Vam ni par sekundi, već ste mokri od aerosola i snage vode. Oduševljava me broj turista na svim ovim destinacijama. Prije nekoliko godina, kad sam privatno putova, nije ih bilo ni u tragovima a radilo se o istom mjesecu u godini. 

Večera i druženje u restoranu Djula, Lisine je tek posebna priča. Dugački sto, odlična hrana i ledeno pivo uz muziku lokalnog benda, produžili su radno vreme restorana nešto "malo" duže nego je propisano! Ali ajd, kako prekinuti kad je najlepše? :)

Muzika pravi odlično raspoloženje!

Neki bi već ujutro radi bili da su ovu noć preskočili! :) Ali ...

Budjenje, razgibavanje, kafa, doručak, pa polazak za Ćupriju. Potom rastanak od domaćina, pa lagano svako svojim putem za BL. 

Preko Rudnika malo kiše, iako je nije bilo u najavi. No, ne smeta. Kišno odjelo je uvek pripravno. 

U talasima lagano svi stižemo u klub. Odjava jedan po jedan i valja sad sve utiske, posložiti, slike pretvoriti u film, arhivirati i pokazati zainteresovanih čitaocima i gledaocima.

U svakom slučaju, ova Korona i ova "muka" nas je po malo nagnala da razmišljamo o lokalnim i našim destinacijama. Ima ih bezbroj. Samo se treba opustiti, uzeti google maps kao vodič, neku aplikaciju za rezervaciju smeštaja ili jednostavno pokucati na vrata domaćina, naručiti domaću klopu, uživati u gostoprimstvu sjajnih ljudi i vratiti se kući punih baterija. 

Probajte, nećete se pokajati.