Do Ohrida, uprkos kiši

Sa početkom moto sezone, pored redovnih servisa na motoru, zamene guma i sličnih tema, najčešća je tema, gde bi bilo dobro voziti i putovati ovog leta.

Sjedimo tako u klubu i kreće nabacivanje tema, destinacija, kombinacija, prijedloga, vrlo realnih ali i teško ostvarivih želja. Maj je skoro pa vrlo nepredvidljiv mjesec. Prošle godine od 7 dana puta Dunavskom turom, kisnuli smo svih 5! Ajmo ove godine na jug. Makar, ako kisnemo, ne bi trebalo biti hladno.

 

Destinacija se određuje. Ohrid. Smatramo da tu ne može biti greške. Velika turistička destinacija Makedonije, mnogo značajnih mjesta koje treba obići. Za mnoge smo čuli i dobili napomene "must see" a neke ćemo tek otkriti uz svesrdnu pomoć naćih domaćina. 

Vreme putovanja: Polovina maja. 8 dana. Ekipu čine Abram, Filip i ja. Dvije Honde i jedan BMW. 

Na početku ove priče moram podeliti nešto što mi kopka dušu odavno. A to je, najaviti ili NE najaviti putovanje na nekim društvenim mrežama. 

Naime, naša najava puta na FB je za posledicu imala veliki broj želja za srećan put i dobro uživanje ali i veliki broj poznatih i nepoznatih ljudi nam se javila sa željom da nas na neki način ugoste, popijemo pivo ili se sretnemo na nekoj od destinacija. Reći ćete, šta tu ima loše? Naravno, ništa loše. No, stavimo se u kožu putnika koji imaju želju da putujući sretnu što više ljudi, dogovore nekoliko upoznavanja uz kafu ili pivo te napune baterije i dopune spisak prijatelja novim imenima na novim destinacijama. Pitanje je: Kako sve to uklopiti?

Kako to jednom prilikom reče moj drug: Imam svugdje svoje prijatelje! I za "daj Bože" ali i za "Ne daj Bože".

Ovu temu ću tokom članka dodatno razraditi ili ćete čitajući shvatiti o čemu pišem! 

Nekoliko dana pred put, onako ispod radara provučem temu o odustajanju od puta. Kontam, kiša i poplave su u najavi. Moguće da uludo "trošimo" naše slobodne dane pa bi valjalo promeniti plan. Bolje da nisam ni pokušao. Ćutanje i kratko negodovanje bio je odgovor. Znači, idemo bračo.

Polazimo po vrlo lepom danu. Prognoze, makar taj dan su odlične. Znamo da do Trebinja nećemo kisnuti. Prva pauza se pravi radi dopune goriva na Nestro pumpi izmedju Donjeg Vakufa i Bugojna. Ne kontam tu logiku ali na toj pumpi je benzin 2,16 KM dok je na svim ostalim već blizu i preko 2,25. 

Dok pjevušim putujući nešto razmišljam da li sam sve poneo. O majko moja, vozačka nije kod mene. Povratak nije opcija. Organizujem da mi se ista uz pomoć Jokera "Zovi" dostavi tokom dana u Trebinje redovnom autobuskom linijom. Nije da je to neki mnogo tražen dokument, ali šta ako me neko na granicama priupita za isti, eto problema. No, problem je rešen već u 21h isti dan :)

Druga pauza je Mostar. Tu se već uveliko oseća miris juga ali i mnogo viša temperatura koja baš godi nakon prelaska prevoja Makljen i planine Raduše. 

Dolazak u Trebinje podrazumjeva "prijavljivanje" u Underground. Prvih 360 km je za nama. Čista uživancija u vožnji i druženju. Sad možemo i neko pivo a i klopa nam je u planu. Spavanje naravno na Mosku. 

Novi dan, sve drugačije. Nigde sunca a oblaci pritisli. Doručak u motelu Konak na Mosku i dosipanje goriva u Trebinju pa pravac Crna gora. Vilusi pokazuju svoje zube. Visina nam govori da bi trebali obući štogod još na sebe. Mada ni kišna odjela nisu na odmet. Kiša je na vidiku ka Nikšiću. Oblačimo se.

Moram pohvaliti crnogorske putare. Sve više kilometara puta je rekonstruisano. Šire magistrale a i neke krivine ispravljaju. Tako da, ako ovako nastave, uskoro u CG neće biti uskih grla i loših putnih pravaca. Og graničnog prelaza Vilusi pa do NK je put mnogo bolji nego prethodnih godina.

Putem srećemo veliki broj bajkerskih grupa koji zuje u raznim pravcima.

Ulazimo u Albaniju. Neko reče kako na AL granici postoji poseban ulaz za motore. Mi to nismo ovde videli ali nismo osetili ni neku veliku blagonaklonost zbog našeg guranja napred! Naprotiv, pogledi su većini bili malo namrgodjeni :)

Prva pauza u Albaniji je restoran Castelli, nekih 20 km od granice, a sa prelepim pogledom na Skadarsko jezero.

Kiša počinje i odatle nas neumorno prati sve do Ohrida. To je osnovni razlog zašto slika sa tog djela putovanja nemamo.

Put ka Ohridu a preko Tirane i Elbasana je nekako sam po sebi jedina opcija. Tirana, velika saobraćajna ludnica. Pažnja podignuta na "sve 4 oči otvorene" a ubacivanje i borba jačeg se podrazumjeva. Sreća pa strogi centar grada zaobilazimo i uskoro smo na autoputu za Elbasan. Lepa deonica. Naravno, putarina se u AL ne plaća. Barem, ne još.

Preko Struge ulazimo u Makedoniju i nalazimo naš hotel. 

Oprema ide odmah na sušenje.

Pogled sa naše terase je fenomenalan. Smešaj u hotelu Monastery Sv. Stefan u mjestu Sv. Stefan, nekih par kilometara južnije od Ohrida odmah je opravdao svoj izbor. Odlična trokrevetna soba sa kupatilom, pogled sa terase odmara i opušta a cjena je krajnje prihvatljiva. 10€ noćenje sa doručkom, Švedski sto. Svaka preporuka.

Gladni smo i mokri. Dan na izmaku. Brzinsko presvlačenje i kratka šetnja do obale gde nalazimo restoran sa odličnom kuhinjom i još boljim pivom :) Odbijamo sve prijedloge za druženje sa domaćinima. Treba nam 'ladno pivo, ukusno meso i udoban krevet! :) Za sve ostalo ćemo tek od sutra :)

Sjajni, nešto preko 800 km je za nama. Kiša preko Albanije nas je samo malo usporila. Neophodno je po takvim vremenskim uslovima podići koncentraciju za volanom, smanjiti gas i otvoriti 4 oči. Mogu samo reći da nismo imali niti jednu incidentnu situaciju bez obzira na sve! :)

Motori će kisnuti na onom parkingu ravno 4 dana. Prebacujemo se na taxi uslugu i vožnju brodom. Dok kiša ne pada koristimo vrijeme za šetnju. 

Nekad, pre 31 godinu kod mene u Gardi je služio Dimitri Lulkov, a sa kojim sam u kontaktu preko FB. Javljam mu se da popijemo pivo i ispričamo se u ime starih vremena a on nam odmah organizuje svog Kuma Erola koji će nam svojim Mercedesom biti na usluzi roku od 5 minuta. Viber poziv ili poruka rešava sve. 200 denara je vožnja do Ohrida. 

Srdačan susret dva vojnika nakon dugog vremena i osmeh kao zaštitni znak dvodnevnog druženja.

Šta god smo poželeli, Dimitri se potrudio da nam stvori ili obezbedi. (Setite se one priče sa početka). Ostajemo zajedno ceo dan do naveče. Pratio nas je kroz Stari grad, uputio šta obići u gradu, gde kupiti najkvalitetnije bisere, otpratio do Neima na ručak a naveče nas odvezao do Kaj meče na večeru na kojoj će nam se pridružiti naši prijatelji iz Prilepa. 

E sad, sa više strana dobili smo uputu da otiči u Ohrid a ne ručati kod našeg bajkera Neima ne sme da se desi. Tako i mi prošetasmo starim gradom i nadjosmo kultni restoran. Mnogo zajedničkih poznanika bila je izmedju ostalog tema za priču. Ne možete otići a da se ne upišete u knjigu utisaka kojih Neim ima nekoliko. 

Isto veče u Ohridu pridružuju nam se Djon Vejn, Pece i Mende a kasnije stiže i Dragan Rizik. Svi smo i gladni i žedni te skitanje po gradu menjamo odlaskom u Kaj meče, sjajna lokacija sa još boljom kuhinjom. 

Kako smo bili pripremljeni za put vidi se i po tome da je Fićo poneo selfi štap. Što bi mi bili drugačiji i molili okolo nekog da nas slika :) Fićo ima čak i tajno mjesto za "štapić" ispod sjedišta! :)

Umesto da dan privodimo laganom kraju, sve su prilike da rock'n'roll tek počinje. Obzirom da sam svima dojadio pričom o odličnom specijalitetu "Biveno sirenje" i ovu večeru počinjemo tim specijalitetom. Možete ga zvati i "tučeno sirenje" ali probajte ga kad budete bili u Makedoniji. 

E to su oni trenuci kad sve muke, kišni dani, problemi, tegobe nestanu. Kad se društvo sastane odmah krene prava priča, smeh, vedro raspoloženje i ono što i jeste cilj naših druženja. Nema te terapije, rodjaci moji koja može zamjeniti vrijeme provedeno u odličnom društvu.

Djon Vejn se upravo vratio sa odlične turneje po Turskoj kojom prilikom je sa svojim drugarima obišao Pamukalle, Čanakalle, Kušadasi, Izmir i mnoga druga mjesta. "Kupujem" od njega iskustva i dok ga slušam već u glavi pravim plan za neko naše putovanje tim prostranstvima. 

Jedva poslasmo momke kućama! Naš hotel je tu na kilometar ali oni imaju do Prilepa da voze po noći i kiši. 

Prognoza za sledeći dan nikakva. Odlučujemo pozvati taxi i otići do grada na kafu i onda brodom do Sv. Nauma. Želeo sam da taj dan nikog ne uznemiravamo od naših domaćina. Ali, trenutna zubobolja bila je razlog zašto ponovo zovemo Dimitrija kako bi nam pomogao oko nalaženja stomatološke ordinacije. Dimitri sve rešava sa lakoćom. Abram mora na stomatološku stolicu uz malo čekanja a Fićo i ja ćemo ipak do Sv. Nauma. 

Jedno predivno mjesto. Bio sam tu pre nekoliko godina a promjene na bolje su vidljive. Domaćini se stvarno trude da od ovog svetog mjesta naprave jednu divnu turističku destinaciju vjerskog karaktera. Uspjevaju u tome. Pravo uživanje je provesti vrijeme u ovoj ljepoti.

Puno je turista iz raznih djelova sveta ali i vjernika koji dolaze ovoj svetinji.

Dok se vraćamo brodom nazad saznajemo da je doktorica Lidija rešila problem zubobolje i da se vidimo u hotelu. Brod posjeduje wifi signal pa dok kiša pljušti malo vrtimo net i apdejtujemo sličice i statuse na mrežama! Ipak, jedan mali cilj ovakvih putovanja jeste i vadjenje masti drugarima! Na žalost, ogromne kiše tih dana plave naše krajeve :(

Lep pogled na jutro, sa naše terase. Nebo obećava makar nekoliko sati bez kiše. Koristimo tu priliku i naš taxi vozač Erol nas vozi do Samuilove tvrđave. 

Pogled sa tvrđave je fenomenalan. Ohrid i okolina su Vam na dlanu. Za ovako lepog dana pogled doseže i do obronaka Albanije kao i do Sv. Nauma na drugom kraju jezera.

Pored Antičkog teatra i crkve Sv. Bogorodice laganom šetnjom prolazimo Plaošnik i spuštamo se do luke na osveženje. Za ove a i mnoge druge lokacije u starom jezgru grada čovek mora izdvojiti mnogo više od jednog dana, kako bi uživao u svemu.

Tu, u luci, žedni zovemo našeg druga Dragana da se malo vidimo i popijemo pivo. Dragan ne pristaje na pivo, nego uzima ovu trojicu gostiju "pod svoje" i predlaže, idemo u Strugu. (Naslućujete o čemu sam pričao na početku). Nije kako mi hoćemo nego kako domaćini kažu :)

Struga, prelepo mesto. Reklo bi se na kraju sveta ali to je jedan mali uredni i sredjeni gradić. Šetamo centrom i skrećemo u neki lokal koji je i slastičarna i kafe. Probamo lokalni specijalitet kojemu sam zaboravio ime ali mnogo liči na koh sa karamelom preko. Topi se na jeziku. Dragan predlaže bozu. Prihvatamo, naravno. Mladi konobar, albanac, vrlo prijatan i uslužan ostavlja utisak pravog profesionalca. Na uslugu se ovde ne možete požaliti, iskreno. 

Nakon deserta prelazimo na šetnju pored Drima a sve do mjesta gde Drim izlijeva iz Ohridskog jezera. E tu smo već na ledenom pivu :)

Posle propisnog osveženja Dragan predlaže da se provozamo do Hotela Biser. Vozi Dragane gde god misliš da treba i gde god ima nešto interesantno za vidjeti i posjetiti. 

Na njegov prijedlog smo posjetili i crkvu Sv. Petke u naselju Velgošti. Nadomak ove crkve i manastira je još nekoliko crkava ušuškanih uz male vodotoke i okružene zelenilom. Tu su Sv. Nedelja, Sv. Kliment, Sv. Spas, Sv. ap. Toma i mnoge druge. Hvala Draganu za ovaj kratki izlet do Velgošta. 

Nakon Struge vozimo se do Vevčana. Prolazeći sela Vranište, Velešta mogu se vidjeti sva čuda moderne arhitekture. Sve odiše luksuzom, sjajem, veličinom ali je svaka kuća na svoj način jedinstvena. Ovo nisu sela, to su mali gradovi. 

Vevčani su opština. Istorija Vevčana je nešto što propuručujem da se malo istražuje. Nama je interesantan onaj dio oko perioda osamostaljivanja Makedonije kad u Vevčani proglasili svoju Republiku, štampali pasoš i novac (sada se prodaju kao suveniri).

Šetamo do Vevčanskih izvora. Priroda u svojoj lepoti ovde nije štedela. Na svakih nekoliko metara pored staze izvire voda. Slapovi huče i formiraju reku. Dišemo punim plućima dok šetamo. 

Gladni, nakon šetnje svraćamo u restoran Vo izvor i tu ostajemo da degustiramo neke specijalitete. Naravno i potočnu pastrmku. Pridužuje nam se i Petar, vlasnik restorana a tema za priču ne nedostaje! :)

Pršuti mirušu a na stijeni ispod izvire voda gde osoblje puni čaše za posluženje na stolu! Čista priroda! ;)

Dok čekamo posluženje, Dragan mi odaje tajne puteve koje trebam ucrtati u neke svoje buduće vožnje. Dragan ih iza sebe ima podosta. Ogroman broj kilometara je ostavio za sobom a nas je spojio jedan jedinstveni motor kojeg smo oba vozili istovremeno. BMW F 650 CS. Razmjena iskustava i informacija preko društvenih mreža je bila osnov za početak našeg druženja. Sad oba vozimo malo jače motore! :) Ali uspomene … :)

Vrlo kasno stižemo u hotel. Ali dan je bio fenomenalan. 

Sad želim da se zahvalim Dmitriju i Draganu na svemu što su učinili za nas. Drago mi je da sam sreo svog vojnika nakon 31 godinu od našeg druženja u Beogradu, što smo imali priliku da malo evociramo uspomene i družimo se. Žao mi je što smo ga odvojili skoro cela dva dana njegove porodice i zamajavali sa našim zahtjevima i problemima. Dmitri, hvala! I nadam se da ćemo se vidjeti opet uskoro.
Hvala i Draganu koji reče: "samo sam čekao da vidim hočeš li otići kući a da se ne javiš" :) Hvala za divno vreme provedeno i dobru priču kao i ona predivna mesta na koja si nas odveo. Mi smo sigurno uživali punim plućima. A da li bih otišao? Ne naravno! Biće prilike, siguran sam da će nam se putevi još ukrštati.

Po Draganovoj preporuci put kuči planiramo preko Debra, Mavrova, Gostivara i Skoplja. Hvala za preporuku Draganče. Prelepa priroda, Debarsko jezero pratili smo lagano, put prijatan za vožnju. Nekako imali smo sreće pa nam je kiša bježala. Nismo kisnuli ali je put bio mokar i prilično klizav. Ma nema žurbe. Uživanje je cilj ovog puta. Stalno bežanje od kiše nas je sprečilo da stanemo na neko mesto i napravimo lepu sličicu. Za sad, ostaće samo u našim sjećanjima!

Opet nekoliko preporuka a posebno mog klasića Zorana Džambaskog. Hvala Zoki. Vozeći dolinom Radike dolazimo na lokaciju manastira Sv. Jovan Bigorski. Ako Vas nekad put navede ovim putem, obavezno svratiti, prošetati uz brdo do manastira i obići ovu svetinju. Vredi, verujte! 

Naša današnja destinacija je Leskovac. No ne smemo proći ni Bujanovac ni Vranje. Tako da kako god bilo na 20-tak kilometara pravimo dvije pauze. 

U Bujanovcu nas čeka Predrag Stoilkovič

 

a u Vranju Goran Ristić, Krke

Nemamo mnogo vremena za zadržavanje ali da navratimo na kratko, na čašicu razgovora, to se podrazumjeva! :)

Noć dočekujemo u planiranom smještaju u Leskovcu. Motori parkirani, mi čekamo večeru a tuš kao i uvek, odagna svaki umor :)

Pretposlednji dan ove turneje počinje kafom u kafeu Picasso u centru Leskovca. Taj lokal je još jedna preporuka naših domaćina na ovom putovanju. Marjan stiže i pridružuje nam se na kafi a uskoro stiže i Buco. Priča se otvorila kao da se znamo godinama. Buco preporučuje da preskočimo autoput do Pojata nego da iskoristimo priliku i od Leskovca odemo ka Prokuplju, a onda prema Blace i Brus do Kruševca. Moguće da je nekoliko kilometara duža trasa ali je svakako interesantnija i bolja za vožnju.

Buco, ako ovo čitaš. Do detalja objašnjena staza ali onaj dio od Blaca do jezera Ćelije ću sigurno doći opet odvoziti! I da smo imali u planu da stanemo i napravimo neku sličicu, put nas je ponio i nije nam padalo na pamet da usporavamo :) Hvala Buco!

I tako mi putujući ovim djelom Srbije stižemo do Čačka. U centru grada smo našli odličan smještaj. Kako već praktikujem Booking.com kao provajdera za smeštaj to ću ovom prilikom dati još jednu veliku preporuku za Apartmane Spring u centru Čačka. Ljubazna i poslovna domaćica će Vam u trenutku biti na usluzi, apartmani imaju sve što poželeti možete. Za nas bajkere uvek važno da su motori u dvorištu na sigurnom a ovde imate i kamere. Svakako, apartmani su novi i potpuno opremljeni. 

Prijavimo se na moto skup MK Varjak iz Čačka i naravno poznata lica. Naši drugari "Knićani". No, nisu oni više samo Knićani. Oni su sada i članovi svog novoosnovanog moto kluba Šumadinci. Bravo momci. Srećne Vam boje i srećni Vam svi kilometri! 

Odmah pada dogovor kako ćemo se krajem juna vidjeti kod njih na Gružanskom jezeru. To prasence odavno dogovaramo! Krajnje je vrijeme da obećano ispunimo! 

Za put kući se razdvajamo. Fića ostaje još jedan dan u Čačku a Abram i ja idemo za Banja Luku. Lep dan za put. Staza preko Kadinjaće je najlošija etapa ali već pored Drine voziti je pravo uživanje.

Ručamo, s nogu kod Zvornika. I nastavljamo.

Ipak, kako ovaj put završiti bez još jedne kiše. Etapu od Stanara do Banja Luke pamtićemo obojica. Odavno takav potop na motoru nismo izvozili!

Za nama je sjajnih 1850 km kakvi se samo poželeti mogu. Eto vidite, kišu sam već zaboravio!