- Details
- Published on Thursday, 29 June 2017 19:29
- Hits: 5411
"Pivska" tura
Ideja je bila obići pivare Srbije, degustirati pivo, posjetiti muzeje u pivarama, obići stare prijatelje, upoznati nove, učvrstiti drugarske i bratske odnose, videti Srbiju iz vizure kacige, obići nekoliko manastira, degustirati lokalne specijalitete ... jednostavno, uživati! ;)
Pripreme za ovakva devetodnevna putovanja, več su rutina. Motori odavno servisirani, sezona uspješno počela, koferi spakovani, po neki dinar u džepu, bajkerske duše željne daljine... Čeka se pokret
Dan pre prvog dana, petak, 16.06.
Putovanja zapoćinjemo subotom, ali ovog petka deo naše ekipe, Lija, Mrva, Mario, Škora i Bole, osjećajući potrebu da posjete naše prijatelje u Istočnom Sarajevu, MK Il Paradizo, kreću već oko 15h. Reklo bi se mimo naše ucrtane rute! A ako shvatite da im je sledeća destinacija Ćuprija, biće još više zabune. Kud li lete ovi momci?
Obzirom da smo se prošle godine upoznali sa MK Iron Bridge, tako je želja bila da i ove godine budemo gosti pored mosta na Moravi. Tu grupu zovemo "južni front"
Treću noć, nedelja, zadatak je da "južni i severni front" spojimo u Zrenjaninu.
Ukoliko neko već sumnja u izvršenje ovog zadatka neka čita dalje, kao i oni koji će ovo naše putešestvije čitati do kraja. MK Istok napreduje dalje a ni trodnevna kiša koja "južnjake" prati od BL do Sarajeva, pa i dalje preko Ćuprije do Zrenjanina ne može ih zaustaviti. Da li je volimo? Ne! Da li nam smeta? Smeta brate! Da li će nas sprečiti u naumu? Ma daaaaj... ;)
Mi ovakve kiše od milja zovemo "armagedon".
Po onome što sam čuo od južne ekipe, svaki problem je nestajao onog momenta kad ih domaćini srdačno prime i smeste. Sjajne fotografije i komentari naših kolega govore u prilog ovoj tvrdnji. Svaka poseta - pun pogodak.
Dan polaska, subota, 17.06.
Nešto manja ekipa "sjeverni front" uz jutarnju kafu okupila se u našem Club house. Tu su Kapetan, Triva i Željo. Odmjeravamo kretanje oblaka i procenjujemo da li na put krenuti u kišnim odjelima ili riskirati pa negde putem oblačiti. Naravno da smo odlučili da ih ne oblačimo. Dobra odluka.
Novim auto putem do Gradiške, popuna goriva pre granice i lagano auto putem preko Slavonskog broda do Županje. Odvajamo se ka severu. Cilj nam je Bačka Topola a noćenje u Apatinu. Kako smo usmjerili ka sjeveru tako trpimo jak bočni vjetar. Vrlo čudan režim vožnje pod nagibom i u suprot vjetru. Nagli udari prilično smetaju ali tempo se drži i idemo dalje :)
Greškom, izvlačeći se iz Vukovara, umesto da okrenemo ka Erdutu i Topoli, odosmo ka jugu jer navigacija razumjela samo "Topola" i gura nas ka Tovarniku i Šidu. Hm, vidim ja da to nije kako treba, al ajd. I tako, izadjemo u Šid pa onda preko Iloka ponovo u Hrvatski i Bačke Palanke u Srbiju. 4 granice, 8 graničnih prelaza. Imali smo osećaj da više držimo u rukama pasoše nego upravljač! :)
U Bačku Topolu ulazimo baš negde sa defileom motocikala. Pridružujemo se koloni i pravac Akumulaciono jezero Zobnatica. Prelepa lokacija za moto skup. Vetar na momente prejak po malo kvari ceo ugodjaj ali uživanje je potpuno. Čorba, roštilj, ladno pivo, poznati ljudi, čine da nekih 400 km koji su već za nama ne budu problem. Momci iz MK SInovi Severa Bačka Topola, vidi se, učinili su sve da moto skup bude sjajno organizovan. Na naše veliko iznenadjenje, jedno od piva koje su točili je i naš Nektar :)
Ostajemo nekoliko sati tu u dobrom društvu ali pred veče ipak krećemo za Apatin. Smeštaj je rezervisan mnogo pre. A želja nam je da upoznamo i taj lepi gradić.
Vila Duda, predivno porodično dvorište, pokraj Dunava. Nekoliko malih i ukusno opremljenih apartmana, sa svim potrebnim za boravak. Presvlačimo se i odmah begamo u grad. Željni smo malo prošetati i videti Apatin. Da li slučajno ili namerno nalazimo se upravo pored Apatinske pivare! Hrama piva Srbije. Centralni trg ili šetalište Apatina dugačko, skoro nepregledivog kraja. Nekoliko drvoreda na njemu. Bezbrog bašti kafea i restorana. Ali ono što nas je rastužilo jeste da je to sve pusto i prazno.
U dobrom društvu i raspoloženju završavamo dan.
Predjeno 460 km, smeštaj Vila Duda, 10 € po osobi/noć. Osim jakog cjelodnevnog vetra, dan idealan za vožnju.
Dan 2. Nedelja 18.06.
Volim junska jutra. Naroćito kad me sunce budi. Odmah ustajem i planiram kratku šetnju državnom granicom :) Dunav je ta zamišljena linija razgraničenja. Tu je lučka kapetanija i pristan za rečne brodove. Hram dominira prostorom. Vetar i sunce čine jutro mirišljavim. Miris lipe opija. Zvuk!? Svaka krošnja lipe je jedna bogata košnica. Pčele vredno rade od jutra. Zvuk kojim krošnje lipa emituju opčinjava. Priroda! Predivno!
Triva se ponudio da napravi doručak. Odlazim u nabavku. Mnogo bolja varijanta od nekog bureka s nogu ili asortiman pekare. Dvorište Vile Duda ima sav potreban ugodjaj a Željo i ja nestrpljivo čekamo našeg kuvara da nas nahrani. Danas valja putovati dalje, a svima nama, glad nije dobar saveznik. E taj doručak ćemo pamtiti dugo dugo! :)
Današnja ruta nije mnogo zahtjevna. Preko Subotice i Kikinde cilj nam je Zrenjanin. Jutro obećava lep dan za vožnju. Prva stanica nije Subotica, nego Palićko jezero. Prošli smo pored najvećeg buvljaka na balkanu i nismo osetili potrebu da zastanemo. Palić je bio pravi pogodak. Sveže jutro i vetar su nas lepo rashladili a sunce kraj jezera u potpunosti rasrkavilo. Nakon par sati sedenja, shvatamo da ipak moramo dalje. A rado bi ostali još ... :)
Kikinda. Lepo Vojvodjansko mestašce. Na ulazu u grad pitamo lokalnog policajca da nam preporuči neki lokal za kafu ili osveženje u gradu. Njegov odgovor "mrka kapa" nas je začudio. Čovek nema, ama baš ništa da nam pobnudi ili preporuči. U tom momentu vadimo keca iz rukava. Našu braću bajkere. Vrlo brzo nam se pridružuje Miha Lukač i u dobroj priči potrošismo par sati :)
Nastavljamo put ka Zrenjaninu. Oblaci već lagano nagoveštavaju kupanje ali vještim strateškim manevrima, menjajući pravce kretanja dolazimo suvi do pred Zrenjanin. No, zadnjih 5 minuta ipak kisnemo. Ništa strašno, u odnosu na 3 dana kiše koja je pratila ekipu "juga" :)
Smeštaj odličan. Prenićište Centar Lux je odlična destinacija u strogom centru grada. Prizemna kuća sa potpuno renoviranim smeštajem koje punim srcem preporučujem.
U Zrenjaninu nam se direktno iz Banja Luke pridružuje i naš drug Slaven. Tako da ekipa na dalje broji 8 momaka.
Na nekih 100 metara nalazimo odličan etno restoran i večera uz mnogo priče počinje. Trebalo je izmjeniti iskustva "juga" i "severa". Ispričati sve silne anegdote, gubitak navlaka za čizme, gubitak čizama ... i tome slično :) U grupi su i neki koji prvi put putuju pa su gubici i zaboravljanja normalna stvar :)
Naravno, noć završavamo u lokalnom biker pubu sa domaćinima :) a problem može biti nisko postavljen štok na toaletu. Nakon udarca glavom umesto leda, dobro je i ledeno pivo :)
Predjeno 235 km, smeštaj u Centar Lux po ceni od 12€ osoba/noć, dan odličan za vožnju.
Dan 3. Ponedeljak, 19.06.
Lagano budjenje. Vedro nebo najavljuje lep dan. Al prvo malo kafa, pa malo doručak, pa malo pranje motora pa tek onda pokret! Nema ništa na vrat na nos :) Pa na odmoru smo.
Današnji cilj je Zaječar. Planirani put je preko Vršca, Bele Crkve, skelom preko Dunava i onda, videćemo, da li preko Petrovca na Mlavi ili pored Dunava pa preko Homolja do Zaječara.
Uskoro smo u Vršcu. Tu nema pauze. Caki nas čeka sa Pecom Stanimirovim. Pridružuju nam se i predvodeći kolonu odmah nastavljamo ka Beloj Crkvi. Imamo obavezu navratiti do naših drugara iz MK Bikers Bela Crkva u njihovom Club house i najkasnije do pola 12 biti na Dunavu gde smo dogovorili ručak u restoranu Dunavski cvet. Velikih vremenskih proklizavanja ne sme biti jer nam skela odlazi u 13 h a sledeća je tek u 16h pa ... (
MK Bikers Bela crkva na obodu grada ima predivan Club house. Parking je u drvoredu a baštu odlična Smeštajni kapaticeti se mogu rentati u slučaju potrebe. Tu nas čekaju Stevan i Marko Perišić. Pravimo kafe pauzu i kratko osveženje. Ujedno, to nam je prva prava pauza od Zrenjanina! :) Za nas, to je mnogo kilometara bez stajanja! Ne dešava se to tako često :)
Nakon nekih 20-tak kilometara eto nas u Staroj Palanci. Put završava u Dunavu. Skelom ćemo preko ...
Restoran Dunavski cvet je već pripremio sto za nas. Samo su se gosti čekali. Obzirom da "gori zemlja" od sunca i vreline, odmah tražimo Zaječarsko osveženje i čekamo posluženje ručka. Na meniju su šaran, deverika i smudj uz čorbu i ostale redovne priloge. Kečige ovog puta nema. I žedni, ali i gladni :) a na stolu ne zna se šta je lepše i ukusnije. Otimačina za svaki slatki komad počinje :)
Ručku nam se pridružuju i Kristijan i Dragana iz Vršca. Iskreno, ovo mesto sam već pohodio porodično prošle godine ali po preporuci moje drugarice Caki, ponavljamo ručak i to u Dunavskom cvetu. Hvala za preporuku, hvala za pomoć oko rezervacije i organizacije ručka i hvala za odličan ispraćaj preko Dunava.
Ispraćaj? Pa retko ćete se ukrcati na neku skelu a da Vas konobar ne isprati sa poslužavnikom mrzle oznojene Zaječarske pive! :) Priznaćete, toga baš nema na ovoj planeti! :) Izgleda da se ovde prijatelji tako ispraćaju :)
Na skeli nam se pridružuju i dva vremešnija austrijanca na motorima, koji po prelasku na kopno, zaostaju i razdvajamo se.
Skela ka Ram-u je poseban doživljaj. Putuje nekih 20-30 minuta i pruža neopisive poglede ka Rumuniji, niz i uz Dunav, obe obale. Mirna reka dozvoljava da uživamo u vožnji dok motor FAP-a 13-ke brekće u pogonskoj jedinici skele. Naši ljudi baš umeju biti inovativni i vješto koristiti tehniku protiv matice Dunava :)
Neki, vožnju skelom koriste i za odmaranje :) "Noć je kratko trajala, a nama je trebala, najduža na svetu...."
Silazimo u Ram. Biramo trasu. Odlučujemo se za pravac pored Dunava i Srebrnog jezera. Prolazimo užim putem izmedju jezera i Dunava i uživamo u prirodi koju su domaćini iskoristili za svoje uživanje ali i za privlačenje gostiju! Srebrno jezero jeste jedna od preporuka koju takodje treba i vredi pokloniti sebi nekoliko dana.
Ovaj dalji deo puta pored Dunava nam je odavno poznat. Vozili smo ga nekoliko puta. Uživamo u pogledu na stari grad Golubac. Zamislite, restoran ispred tvrdjave ne radi. A osećamo da je to pozicija koja pruža najlepši pogled. Tačka odmora i dopune goriva pre nego se uputimo u planine jeste Donji Milanovac. Odatle ćemo dalje desno u planine. Putevi, čini mi se imaju regionalnu kategorizaciju. Ne previše saobraćaja ali zakrpa na njima ima koliko ti duša želi. Homolje je lepo. Divan osećaj je popeti se na vrhove planina i onda platoima napredovati dalje. Prosto, priroda Vas mami da malo zastanete, napravite koju sličicu i onda nastavite dalje. Uživancija.
U Zaječar ulazimo u popodnevnim satima. Smeštaj nije teško naći. Hotel Vila F je u strogom centru grada. Još jedna dobra lokacija za odmor i spavanje. Parkiranje motora, tuš, presvlačenje, kratak dogovor i odmah begamo u neku baštu sa ladovinom. Došli smo u postojbinu Zaječarskog piva i kreće lagana degustacija u većim količinama. Crno, svetlo, točeno, flaširano ... :)
Imamo sreće. Pored nas prolazi lokalni bajker Slaviša Milenović iz MK Triumph. Pridružuje nam se i ovo veče i druženje u Zaječaru čini mnogo interesantnijim. Uskoro dolazi i Mrvim drug Heavy tako da ekipa za večeru ima dva domaćina :)
Hvala i Slaviši i Heavy-ju za lepo veče. Slaviši posebno zbog njegovog insistiranja da bude domaćin do kraja. Po silnim preporukama koje sam dobio prilikom objave ovog našeg putovanja na našoj FB grupi a i po predlogu Slaviše odlazimo u Rivendel na večeru. Sjajan restoran a vidim da je to i pivski pub. Zaječar, makar onaj centralni deo sa velikim trgom i prelepim parkovima ostavlja utisak lepog i mirnog gradića. Ljudi vedri, raspoloženi, puno šetača u prolazu, omladine po kafeima i restoranima...
Predjeno 322 km, smeštaj u Hotel Villa F po ceni od 13€ osoba/dan, skela 450 dinara za motor. Sjajan dan za vožnju.
Dan 4. Utorak, 20.06.
Mi, stariji momci ne možemo dugo da spavamo. Sa prvim suncem Slaven i ja ustajemo. Jutro jednostavno zove da se malo prošeta gradom i nadje neka zgodna lokacija za kafu i razbudjivanje. Grad se budi i osećamo kao da svi zaposleni stanovnici moraju proći baš centralnim trgom. Mnogo je česmi u gradu. Voda se pije iz svake. Zaječar ima to jedno lepo prirodno bogatstvo zvano čista voda za piće :)
Današnji dan nije previše zahtjevan. Planirano je nekih 150 km a krajnje odredište je Jagodina. Rivendel nam se učinio kao odlično mjesto za ukusan doručak. Plaćamo smeštaj, pakujemo se, čekamo da nam se pridruži Heavy i krećemo ka Gamzigradu. Zamolili smo Heavy-ja da nam pokaže put do Romulijane i arheološkog nalazišta Gamzigrad što on rado prihvata.
Neke davne 81 godine pohodio sam ovo mesto sa mojom generacijom Gimnazije. Bijaše to maturska ekskurzija a mi smo odabrali da obidjemo Srbiju, Makedoniju, Kosovo i Crnu goru. Jedna od destinacija nakon Lepenskog vira je bio upravo Gamzigrad. Lep osećaj je nekim lokalitetom zakoračiti nakon 36 godina :) sa odličnim društvom i ovom prilikom. Kustos ovog muzejskog djela nam je posvetio priličnu pažnju i pokušao dočarati neke segmente života iz vremena kad je ova arheološka iskopina ili nalazište bilo stjecište života. Ima tu štogod lepog da se čuje i vidi.
Nakon kraćeg osveženja nastavljamo dalje preko Čestobrodice odlilčnim putem do Izvora gde skrećemo u manastir Sv. Petke. Kao i svi manastiri, stjeciste mira, tišine, lepote, prirode, vjere, istorije. Ovaj manastir tj. njegove monahinje brinu o djeci koja su ometena u razvoju. Saznadoh to u priči sa Igumanijom manastira. Dobismo blagoslov za dalji put i lagano krenusmo ka sledećoj destinaciji.
Manastir Ravanica. Malo lošijim putem pored cementare u Popovcu uz kratko lutanje strašno lošim putem prema kraju sveta u Zabrega, vratismo se u Popovac pa pravcem ka Stubici dodjosmo u Senje a odmah tu je Manastir Ravanica.
Senje, Senjski rudnici, pravac Pasuljanske livade, Resava ... su sve destinacije koje sam nekad, drugom polovinom 80-tih obilazio povremeno naoružan i opremljen u pratnji mojih vojnika u svrhu obuke i vježbe. Sjećanja naviru. Lep Deja vu.
Zadržavamo se u obilasku Manastira Ravanica. Istorija naše crkve i Srba je ogromna i treba je učiti. Treba putovati stazama istorije. Upoznati sebe, naciju, vjeru, naše duhovno biće. Ovakve pauze i šetnja manastirskim metohom puni dušu svakog od nas.
Idemo lagano preko Pasuljanskih livada ka Despotovcu. To je ujedno i današnja zadnja tačka koju želimo obići. Manastir Manasija. Dolazimo pred manastir i lagano ga obilazimo uz mnogo fotografija za koje ovde nemam previše prostora ali će se sigurno naći na našoj FB stranici.
Predvečerje je lagano stiglo. Umor se oseća, iako nemamo u ledjima previše kilometara. Vrućina je. Koliko je dobra za gume toliko crpi snagu vozača. Preko Ribara stižemo u Jagodinu. Prvi deo ekipe, onaj najgladniji, stiže u smeštaj i raspremaju se a Slaven i ja navraćamo kod mog čika Bože na jednu domaću šljivku i čašicu razgovora. Majka Dušanka je tu. Iznenadili smo je brujanjem dva motora u dvorištu. No, ljudima kojima su gosti uvek dobro došli osmeh ne silazi sa lica. Sedosmo na cvetnu čika Božinu terasu, odmah od nekud iskoči i šljivka "mučenica" da se za zdravlje upitamo i po koju ljudsku razmjenimo. Slaven me, posle pita, šta ste vi jedni dugima? Valjda zatečen količinom srdačnosti i dobrodošlice i osmesima u priči. I to je Srbija, to je njen čovek, Srbijanac, uvek otvoren za goste, raspoložen za priču i gostoprimstvo, široke diše i velikog srca.
Ipak, pridružujemo se ostatku ekipe u elitnom restoranu na Krovu Jagodine. Predivan pogled, sjajna ponuda domaće kuhinje, ledeno Jagodisnko pivo. Šta čoveku još treba??? Nama je srce na mestu.
Nakon večere spuštamo se u grad i u društvo zovemo iskusnog bajkera Daneta Jovanovića koji nam se pridružuje do kasno u noć.
Predjeno 183 km. Smeštaj u GuestHouse Sky& Sky, po ceni od 12 € osoba/dan.
Dan 5. Sreda, 21.06.
Klasično jutro. Lagano se izvlačimo iz kreveta i kao po običaju, kafa, doručak, pakovanje, priprema za put. Dane nam se opet pridružuje sa željom da nas otprati preko Kragujevca do Knića. Naš drug Panto Bojić iz Kotor Varoša nam je dao kontakte i Danetove i njegovih poznanika u Kniću. Lakše je kad imaš vodiča i kad se prepustiš laganoj vožnji. Šumadija prelepa, predivni predeli, zelenila, krivine, sela, voćnjaci ... Jednostavno kroz Šumadiju se baš uživa.
Moram napomenuti da se Triva morao vratiti kući za Banja Luku i na put je krenuo nakon doručka. Autoputem preko Srbije i Hrvatske ta vožnja nije zahtjevna, osim što je dosadna brate :) Uredno nam se naveče javio da je stigao u BL.
Kragujevac nije bio tema ovog puta i samo lagano produžavamo do Knića. A tamo? Mislim, sad već kultna destinacija "Ko to tamo peva". Na samom ulasku u Knić, sa desne strane puta nalazi se malo proširenje za parking automobila i motora i u staroj drvenoj ogradi kao da je vreme stalo. Sve je tu skoro autentično kao u takodje kultnom filmu "Ko to tamo peva".
Uskoro nam se pridružuju Knički bajkeri i naši stari znanci sa OK Festa i iz Banja Luke. Mora seprobati tradicionalna rakija koja samo klizi niz grlo junačko. Osveženje je tu a zamirisa i meso na roštilju. Sad nam se baš i ne ide.
Padaju tu silni planovi za druženje, što kod nas što kod njih u Kniću ili Gružanskom jezeru. Nama je svejedno. Samo da se okupimo i uživamo u lokalnim specijalitetima, ma gde to bilo. Nije isključeno da septembar bude pravi tajming za to. Dobre volje ima a ni Knić nije preko sveta :)
Nerado, ali moramo dalje. Pozdravljamo se sa domaćinima i idemo dalje ka Kraljevu. Cilj nam je Žiča. Ova "Majka svih crkava" kako reče monahinja je jednostavno predivna. Vidiljiva su na njoj vekovna oštećenja ali i dela vrednih ruku majstora i monahinja koji su se trudili i trude da produže život ovom mestu.
Eto Darka Miletića. Nekoliko narednih sati smo njegovi gosti u Kraljevu.
Obzirom da je dan predivan odlučio je da nas odvede na kratko osveženje u I-bar na Ibru. Izgledalo nam je da je pola Kraljeva u to vreme izašlo iz svojih kuća i skoknulo do Ibra na odmaranje. Vreme brzo prolazi a nas put čeka. Darko nas sprovodi do izlaska iz Kraljeva ka Čačku. Starim putem uživamo i dalje vozeći po Šumadiji a posle Čačka se uvlačimo u Ovčarsko Kablarsku klisuru. I tu rutu smo već vozili ali jednostavno, vredi opet proći tim putem. Priroda je prelepa iako Ibarska magistrala nije baš tako pitoma. Gazimo dalje ka Užicu. Nema zaustavljanja sve do Bele zemlje.
Nekih par stotina metara pre Zlatiborske noći pronašao sam odličan smeštaj u Pansionu Knežević u Dretelju, Bela zemlja. Kneževići su već bili moji domaćini i tom prilikom sam "kupljen" za svaki sledeći prolazak ovom trasom. Sobe komforne, čak luksuzne za motel pokraj puta. Hrana i piće kao i svakom drugom delu Srbije, vrhunski. Brzo smo se razmestili po sobama, presvukli, osvežili i izašli na druženje ispred restorana.
Željo večeras ima pravo na jednokrevetnu sobu. Možda se i on a i mi pošteno naspavamo, napokon! :)
Ono što volimo, jeste da priči i smehu i dobrom raspoloženju nikad kraja. Nakon svake vožnje nadje se po neka situacija koju prepričamo od tog dana ili se već vratimo na neka dešavanja sa prethodnih dužih i kraćih putovanja. A i ovaj Viber čuda čini. Očas se svi po nekim našim grupama pohvalimo lepim sličicama svojim prijateljima, pa se priče i dopisivanja ukrštaju :)
Predjeno 220 km, smeštaj u Pansion Knežević, Bela zemlja, 13€ osoba/dan. Sjajna vožnja po pretoplom danu.
Dan 6. četvrtak 22.06.
Današnji cilj je Jaz kraj Budve. Putanja je preko Zlatibora, Prijepolja, Pljevalja, Djurdjevića Tare, Durmitora, Plužina do mora. Ne previše zahtjevna ali vrlo interesantna tura.
Put ne previše opterećen, odličan za vožnju a vrijeme savršeno. Nema primedbi za početak dana!
Prolazimo Prijepolje i ulazimo u Crnu goru preko Jabuke. Fantastična trasa planinom i visoravnima. Pogled sa vrha Jabuke fascinantan. Prva veća pauza u Crnoj Gori je restoran Vetrenjača, nekih 5 km iza granice sa Srbijom. Oseti se visina, svežiji vazduh i nešto niža temperatura. Odmor prija i nama i motorima.
Nastavljamo dalje preko Pljevalja i Djurdjevića Tare. Odavno nisam bio na ovom čarobnom mestu i namerno pravimo pauzu u jednom od bezbroj restorana pored mosta. Iznenadjuje i raduje to što ovo malo mestašce sada slovi kao turistička destinacija. Toliko stranih autobusa, toliko šetača preko mosta, nekoliko korisnika ZIP linije kojom na brz način sa puno adrenalina možete "preletjeti" Taru. Fotografije se same nižu.
Žabljak nije u planu za zadržavanje. Naša sledeća kratka destinacija jeste selo Trsa sa druge strane Durmitora. Naši prijatelji Zoran Vasović i Nebojša Bajčeta sa svojim drugarima čekaju nas u etno restoranu u Trsi sa lokalnim specijalitetom "Pita ispod sača".
Durmitor treba lagano provozati, uživati u pogledu, krivinama, čistoći i lepoti prirode. Nema tu mesta žurbi. Put je uzan do 3 m i zahtjevan za vožnju tako da ... lagano. Stajemo na Sedlu. Sa tog malog prevoja vide se kao na dlanu obe strane Durnitorskog platoa a i oba vrha. Nekoliko kombija stranih registracija daju nam do znanja da su planinari tu. Staze nema potrebe obeležavati. Sve je golet i mami za istraživanje i osvajanje. Mislim, idealan period godine za ovu vrstu sporta. Mi nastavljamo prema Trsi.
Prva moja asocijacija dok vozim i kad sam pauzirao jeste da i "mi" imamo neku vrsto svoje staze koja liči na Transfagarašan. Nije toliko brza kao Rumunska, ali je zahtjevnija i pruža fenomenalne vidike sa bilo koje tačke ili krivine na stazi. Preporučujem je za planiranje jednog obilaska ove ture i ovih destinacija.
Uzak put se nastavlja. Blaga krivina i pesak na njoj krivci su mom padu. No, nastavljamo dalje do Trse gde nas čekaju drugari sa gotovim specijalitetom lokalne kuhinje. Pauzu koristimo za popunu zaliha, osveženje i odmor. Naravno i za sumiranje "gubitaka". Motoru ništa, moja ključna kost, kvrc! Nema dalje vožnje. Dalje će se o meni brinuti prijatelji i medicinsko osoblje. Ostatak ekipe je nastavio ka Jazu a Slaven se isključio i otišao po svom planu za Široki.
Ipak, veče je dočekano u Jazu. Smeštaj GuestHouse Orlović u Lastvi Grbaljskoj je na ruku svima. Pa i djelu ekipe koji nam se pridružuje iz Banja Luke, Sina Roda, Igor i Dijana, Sina Profa a već sutra stižu i Markan sa Tetkom.
Predjeno oko 350 km, smeštaj u GuestHouse Orlović, 12,5 € osoba/dan. Vreme odlično za vožnju. Osim peska :)
Dan 7. i 8. petak 23. i subota 24.06.
Oba ova dana proveli smo u klasičnom odmaranju na plažama Jaza i Budve.
Nakon nekih 2000 km neophodno je napraviti malo dužu pauzu i odmoriti. More je idealno za to. Budva pruža odlične uslove za odmaranje i uživanje a plaže Jaza su više nego odlična opcija za ono što nama treba! Sve u svemu, vrlo vrlo aktivan i lep odmor.
Lija i Bole su iskoristili prelep dan da skoknu malo do mauzoleja na Lovćenu.
A nije preskočen ni noćni izlazak do Beer Bike club Budva, poznatiji "Kod Krsta"
Dan 9. nedelja 25.06.
Povratak kući već poznatom trasom preko Trebinja i Mostara. Kući nas čekaju rodjendanske torte i drugari.
Lagano pristižemo svi i kao po običaju zadržavamo se u našem Club house.
Ta praksa se ne menja! Odbor za doček je tu. Svi zadovoljni još jednom uspješnom i interesantnom turnejom. Novi drugari, novi klubovi, stari prijatelji, interesantne destinacije... Možemo računati negde oko 2500 km po motoru. Predivnih 9 dana putovanja i druženja. Fotografije za podsećanje.