Aegina, kapija Saronskog zaliva

Aegina, još jedan biser Egejskog arhipelaga, je davno stavljena na spisak. Sad je došao red i na ovo maleno prelepo ostrvo. Portal Putovanja.info presudno je uticao na obilje prikupljenih informacija o ostrvu, istoriji, detaljima koji se ne smeju preskočiti.

A tu je i malo istraživačkog duha koje je uticalo da još jedno savršeno letovanje privedemo kraju uz pregršt uspomena.

Polazak u subotu, 29. avgusta. I putanja samo do Trebinja. Standardno prva stanica ka Grčkoj. Ništa posebno novo na toj ruti nema. Plan je do Aegine putovati tri dana i četvrto jutro pristati trajektom na ostrvo. Ha ha ha, verujem da bi neko već na ovo rekao da to nije odmor nego marševanje al, eto ima i NAS, onih, kojima i putovanje jeste odmor. Na našu sreću, nismo sami.

Dan završavamo sa predjenih 360 km.

Nedelja, 30. avgust treba iskoristiti da se predje veći deo Albanije i zanoći u okolini Sarande. No, kako je put bio odličan, vrućina nije dala da se prave preduge pauze, a Albanija ili barem ovaj deo kojim prolazimo, je već istražen, mi nastavljamo preko Sarande sve do Sivote. Malo više od plana. 

No, podjimo redom.

Prva "scena". Hani Hotit, granićni prelaz izmedju Crne Gore i Albanije na potezu kod Tuzi. Tradicionalno spor radi Crnogorskih graničara i napokon prelazimo po nesnosnoj vrućini do Albanske granice. Predajem dokumenta graničnom policajcu a on dodatno traži medjunarodno vozačku dozvolu. Pokušah da budem "nevješt" i kažem mu da je crvena VD u stvari medjunarodna al on meni pokazuje nečiju "već pripremljenu" medjunarodnu VD i traži istu. Pokušah malo da nekako izvrdam al on je neumoljiv i želi da me vrati nazad. Ne sluša on moje argumente, kako sam već 5 puta ušao i prošao kroz njegovu zemlju bez iste al on mi vraća moje papire i vidljivo mimikom pokazuje da stavim neku novčanicu !!! Grrrrrrrr besan na sebe stavljam 10 € i automatski se rampa podiže!

Prva, druga, pun gas ... al ne dozvoljavam da bes nadvlada. Prva restauracija pored Skadarskog jezera, mesto Koplik. Pauza.

Sa terase restorana, preko sela Koplik vidi se Skadarsko jezero. Motori na slici su vlasništvo mladjeg para iz Austrije koji su takodje pravili pauzu i planirali šta dalje. Ne više od 30 godina oboje na dva motora obilaze Albaniju ali isključivo biraju makadame i brdske puteve, što se vidi po prašini na motorima a o opremi na njima ne bih da govorim :)

Hladno osveženje i smeh. Pa mene čeka Egej, neću da mislim o budaleštinama! Odlično vreme celog leta obećava da će i ovo letovanje, mada u septembru, biti odlično. Obećanje biva ispunjeno! :)

Nastavljamo dalje i ne pravimo više pauza sve do Tepelene-a. Rezervoar goriva je dopunjen u Trebinju i sad sam miran do Aegine, najmanje :) Region oko Tepelene mesta je predivan. Nije toliko pust i divlji kao veći deo Albanije. Ovde ima i po malo šuma al reka je predivna. Izvori su učestali. Kraj puta nalazi se nekoliko izvora pitke vode gde je i veliko odmorište sa nekoliko tezgi na kojima se prodaje sve i svašta, od voća do odeće. Stajemo na hladno pivo. Dajem sebi za pravo jedan leden Tirana beer. Ipak + 40 C je! :)

Gužva na tom odmorištu je tolika da je veoma teško naći mesto za parkirati auto a još teže naći prazan sto. Hladovina u šumarku kraj izvora godi. Konobar donosi dva ledena piva ali bez čaša. Izvinjava se, gužva je i nema dovoljno! :) Ma ne smeta, samo nek je Tirana ledena!.

Iza Djirokastre, a pre Grčke granice odvajamo se desno na Bistricu, starim a vrlo opterećenim putem. Mislio sam u momentima da je sav saobraćaj sa mora ka unutrašnjosti Albanije usmeren preko ove planine. Podseća najviše na stari put preko Čemerna, sa uskim i oštrim krivinama, kratkim pravcima a kolone nepregledne. Ovim putem smo motorima prošli juna ove godine iz suprotnog pravca. Silazimo do Sarande i pre samog grada skrećemo na ogromnom kružnom toku ka Grčkoj granici i bez ikakvih zadržavanja prelazimo u zemlju Helena.

Sa ulaskom u Igumenicu mrak pada. Prolazimo dalje i lagano prilazimo Sivoti. Pretpostavio sam da ću sobu lako naći. Pretpostavka se pokazala vrlo vrlo pogrešnom. Obišao sam neke lokacije koje sam znao od pre i sve je bilo bezuspešno. Puno je. Onda lagano odem u Aquarius travel koji ima kancelariju u sred mesta i nakon nekih 30-tak telefonskih poziva koje su obavili oboje ljubaznih zaposlenika, odustajem i odlazim ka Perdici. Već je 22h! :) ne znam da li biti besan na sebe ili zadovoljan. Mislim da zadovoljstvo time što je sezona i dalje u jeku, što sam u zemlji Helena prevazilazi bes što se nisam organizovao na vreme i za ovu destinaciju. No, rešavam ja to na brzinu u Perdici. Taverna Thalia u glavnoj ulici sela Perdika nas je ugostila. 

Dogovor je brzinski. 30 € za noć i smeštamo se trenutno. Al nakon brzinskog raspremanja, odmah iskačemo na terasu. Glad i žedj nisu baš dobri saveznici u mom životu. Domaćica nam na nekoj kombinaciji grčkog i italijanskog govori da je i ona Srpkinja po svojim genima ali detalje baš nismo mogli saznati. Lagana večera uz sveće, ledeno pivo i domaće vino. A fascinantan pogled na Jonsko more sa vrha brda, kao i svežina večeri je nešto što mi dugo u noć nije dalo da odem na spavanje. Nema umora i nakon predjenih 630 km i oko 14 sati puta. Hm hm neki moji poznanici bi se već drugog dana letovanja dobrano iskupali u Tučepima, a neki možda i izgorili na jakom suncu. A mi tek na pola puta :) 

Ponedeljak, 31. avgust. Nastavak puta nakon doručka. Sunce već lagano greje. Pravac starim putem pored Parge i onda izlazak na Jonsku magistralu bržim ritmom. Nižu se prizori Jonskog mora okupanog u suncu a mesta Ammoudia, Vrachos ostaju za nama. Prolazeći kroz Messopotamos komentarišemo posetu Nekromantiju koju smo napravili 2010. godine. U Kanaliju sam u dilemi. Da li pravo ka Prevezi i tunelu ispod mora ili levo ka Arti? Ma samo pravo! :) Odavno nisam išao autom ispod mora! "Tunelarina" je 2€ i bez velikog zaustavljanja nastavljamo dalje. 

Ne, ne desno, ka Lefkadi. Tamo smo već bili. Aj'mo levo ka Amfilohiji. I tu pravimo prvu pauzu.

Amfilohi

Na obali mora u samom ćošku Ambracian zaliva nalazi se Amfilohi. Lepo pitomo mestašce, ušuškano izmedju visova. Jedna ili dve ulice a saobraćaj kao na Atinskoj magistrali. Kafa, sok na desetak minuta i idemo dalje ka jugu. Put naizmenično magistralni i auto put. U svakom slučaju dok ste na magistrali valja voditi računa o brzini a na auto putu već kako vam volja :)

Kako se primičemo do Antiria saobraćaj postaje sve gušći. Dan već upolovio. Sunce peče. Muzika, naravno grčka. Sve ide kao podmazano. Nećemo na trajekt nego direktno preko mosta prelazimo Rio Antirio ("mostarina" je 13,20€) i uključujemo se na nešto što Grci zovu Auto put ka Korintu, ali na sve liči samo ne na to. Naravno putarina se plaća, avansno. Nije nešto preskupa: 3,20 € za preko 140 km. Jao jao, kako prorade crvi kad udjete u brze i nepredvidive kolone grka koji što šleperima, što Alfama šibaju, ali redom svi, preko ograničenja! Nema opuštanja. Mala nepažnja može biti opasna. Branik na branik se vozi. Brzine redovno preko 100 km/h. Policija? Pa na tom putu nema mesta bicikl da parkirate sa strane a kamo li patrolna kola policije? Svaku prazninu i ako je ima zauzeli su kamioni, bageri, mixeri i ostala gradjevinska operativa. Radovi na budućem autoputu su uveliko u toku. Dobro se zavaliti u sedište, zategnuti pojas i pojačati muziku, moja je preporuka. 

Nekoliko kilometara ispred Korinta odvajamo se desno ka istočnoj obali Peloponeza. Prvo mesto nakon prelaska na istok je Loutra i lagano sve do Methani poluostrva sa istoimenom lučicom. 

U poslepodnevnim časovima lagano kliznemo u Methani. Pitomo malo mesto za koje mi je na prvi pogled izgledalo kao da je vreme stalo. 

Iako sam znao da su "oba" trajekta već otišla, prvi u 06,30 a drugi u 14h, ipak skoknuh do biletarnice na sidrištu da proverim tačnost informacija. Biletarnica ne radi al informacije sa neta su tačne. Valja se sada opustiti i čekati jutro. 

Parkiram Škodu na samoj obali mora. Prva terasa pokraj vode, moje je današnje sidrište! :) Ručak, vino, po neki turista, površina mora kao ulje, sunce... Nirvana. Odmor je već uveliko počeo!

Obzirom da je Methana malo banjsko mesto, šetam do banje i bacam se u svetlo plavo zelenu boju.

Banja u Methani

Voda ima čudnu boju a miris sumpora je u vazduhu. Na beloj zgradi banjskog kompleksa dominira veliki sat. Nakon dužeg kupanja sam skontao zašto :) Nema preterivanja kad su banje u pitanju. 

Još malo šetnje i opet odmor na obali.

Crkvica u Methani

Noć lagano dolazi. Polazim u potragu za smeštajem. Apartmani Panagioula su odmah tu. Dogovaram smeštaj za 30 € noć. I upravo kad sam poneo torbu iz auta ka meni trči vlasnik restorana i govori mi da me policija traži! A joj, šta bi sad moglo biti? :)

Dobro je, ništa strašno. Samo da sa šetališta pomerim auto malo dalje. Ovo malo mesto svako veče glavnu svoju ulicu zatvara za saobraćaj i pretvara u šetalište kraj vode. 

Sedim na terasi apartmana do kasno u noć. Jednostavno, predivno je. Voda mirna, zvezde sijaju, po neki šetač prolazi kraj vode. Ko bre da spava po takvoj milini? :)

Utorak, 01.septembar. Budilnik opominje. Odmah bacam torbu na rame i trk ka biletarnici po karte. Čikica od nekih 70 godina žurno barata računarom i izdaje karte. Cena za automobil je 19,80 a za svaku osobu po 6 €. Ukupno nekih 32 €. Čekamo trajekt sa popriličnim brojem putnika koji su samo pristizali pre vremena isplovljavanja.

Tačno u 06.30 isplovljavamo i trajekt ubrzano klizi pored Methane sa leve strane pa malo pučinom do malog ostrva Moni sa desne strane i nakon nekih sat vremena smo u luci Aegina.

Doneli smo im jutro. Mesto se lagano budi. Restorani i kafeterije se otvaraju.

Tende nameštaju. Jutarnja kafa i doručak na obodu luke. Ne žuri nam se u smeštaj koji je na drugoj strani obale. Ima vremena i dana pred nama.

Kratki obilasci, fotografisanje, uživanje u suncu. 

Ipak, negde iza podneva lagano se preko brda spuštamo u Ag. Marina,

nekih 12 km od Aegine a na istočnoj strani ostrva sa pogledom koji puca ka pučini. Nalazim Eri studios. I nakon punih 1440 km i tri i po dana Škoda je definitivno parkirana u hladovini borova.

Ljubazni domaćin nas uvodi u apartman. Sve je kao na slikama. Velika terasa sa pogledom na more preko krovova kuća ispred, prostrana soba sa kuhinjom i kupatilo. I sve to za 10 €/osobi. A plaćanje je moguće i karticama :)

Šta je prvo što uradite kad se smestite u sobu, na kraju višednevnog putovanja? Pa naravno, peškir preko ramena papuče na noge i pravac najbliža plaža! :) 

Pogled iz Akrogiali beach bara

Najbliža!? Mmmmm prvi pogled i zaljubljivanje. U plažu naravno. Kombinacija dugačkog peščanog žala na jednom kraju i nekolicina načičkanih beach bar-ova na drugoj strani. 

Dilema: pivo ili kupanjac? Šta pre? Ma ajmo redom, prvo skok u vodu a pivo neka se još "ladne" :)

Skok? Hm hm hm do dubine preko glave mora se pešačiti, gamizati, posrtati, coolirati, plivati, zaobilaziti vodeni mobilijar, najmanje nekih 100 metara. Tek tada ste na dubini da plivate a da ne dodirujete pesak. Iako je već početak septembra, plaža je prilično puna. Odmah su uočeni turisti iz Srbije. Iz vode naravno. Njih prvo čujete pa onda locirate po galami gde su :)

Plivanje i šetanje do beach bara koji mi se na prvi pogled svideo još iz vode. Akrogiali bar

Dva reda stolova u pesku, njih ukupno 10. Peščana "terasa" vrlo uska a sa dolaskom plime još uža. Prvi red stolova je tada u vodi :) Dva šanka iznad je malo bolje mesto za odmor uz ladno pivo. Pogled sa "visine" je malo bolji. Ladan, ne ne, leden točeni Mythos (2,5€ - najjeftiniji na plaži) i sjajna muzika uz toplo gostoprimstvo domaćina i vlasnika bara bili su prava preporuka da tu, na tom mestu započinjem i dovršim taj i sve naredne dane na Aegini. 

Aeginu nismo izabrali baš bez razloga. Vrlo malo i vrlo interesantno ostrvce koje krije mnogo lepih lokacija za posetiti. Naravno, za neke od tih lokacija treba malo avanturističkog duha a do nekih ćete se dovesti automobilom bez mnogo komplikovanja. Izbor je na Vama.

Afein hram je prva destinacija (Tempe of Aphaia).

Aphein hram

 

Obzirom da smo odmorni i željni kretanja biramo hiking stazu do Afeingo hrama.

Do ulaza u arheološko nalazište vodi moderan put a ispred je veliki parking za automobile i autobuse. Posjetilaca priličan broj. Ulaznica u arheološki kompleks je 4€. Nemam ja tu mnogo šta pričati.

Aphein hram

Sličice će reći mnogo jasnije od mene. A pogled na sve strane ostrva, vidi se i Atina, miris borovih stabala i vetar koji miluje te borove izdanke, lagano pjevušeći, ipak ne mogu dočarati slike. Neophodno je doći lično i osetiti sve.

Pogled na Atinu sa Apheinog hrama

Par detalja iz muzejske postavke pored Afeinog hrama

 i 

Manastir Sv. Nektarije, veoma veliko hodočasničko mesto, uvek puno hodočasnika, turista i ostalih posetilaca. Mi smo upravo došli na dan Sv. Nektarija i odustali zbog velike gužve i vratili se sledeći dan.

Manastirska crkva, veličanstveno velika, prelepo oslikana, mada ima još radova na solikavanju, koji su u toku. Kovčeg u kojem se nalaze mošti Sv. Nektarija u posebnom odeljku crkve. Verovanje je da verujući, mogu naslonivši glavu na kovčeg čuti i osetiti kako kuca srce sveca. 

Istog dana, nakon posete manastira Sv. Nektarija obišli smo i obližnje brdo Paleohori,

 

koje je interesantno po tome što se na njemu nalazi mnoštvo starih crkava (sve su van upotrebe) manje ili više očuvanih a svaka posvećena drugom svecu.

Putanja izmedju njih je obična staza, kamena, sa okolo gustom i ne pokošenom travom.

Ne odustajemo i obilazimo sve crkvice. Neka nemaju ni vrata, u većini su ikone i freske skoro nevidljive ili ih ni nema ali svaka za sebe ostavlja svoj doživljaj u nama. 

Po vrelom danu ponestaje nam vode i vraćamo se lagano do auta i produžavamo u Perdiku na kupanje.

Aegina je najveće i istoimeno mesto na ostrvu. To je i tranzitna luka u koju vrlo često pristaju trajekti na svom putu u više destinacija. Povezanog ovog ostrva je bolja nego nekih gradova u Republici Srpskoj sa susednim mestima. (Trebinje - Dubrovnik ili Trebinje - Herceg Novi)

 

Ovi brzi čamci, zvani Flying dolphine (leteći delfini) su najbrži i najbolji prevoz sa i od ostrva po okolini. Dolaze bukvalno na svakih pola sata sa svih strana.

Lepo je prošetati ovim pitomim mestašcem. No vrućine su toliko velike da ćete vrlo često tražiti zaklon u nekoj od klimatizovanih prodavnica, lokala ili slastičarni. Nije to ni tako loše. Treba probati što više domaćih specijaliteta i proizvoda. 

U samoj luci nalazi se jedna mala predivna crkvica. Imali smo zadovoljstvo prošetati upravo u onom trenutku kada je bila svečano ukrašena i pripremljena za jedno od vjenčanja koja su tu, kako smo čuli vrlo česta.

 i 

Aegina je poznata još i kao najveći proizvodjač pistaćija u Grčkoj. Početkom septembra se tamo održavaju dani Pistaća. Jedino što se kao veliki proizvodjaći ne mogu pohvaliti sa malom cenom tog i proizvoda napravljenih od i sa pistaćima. 

Stara praksa menjanja plaža je potvrdjena i ovaj put. Severna obala je najgušće naseljena. Svako mesto ima predivan pogled koji doseže do Atine i Pireja. E tu je moj dvogled došao do punog izražaja! :)

Pored Aegine, lokalnim putem ka severu nalazi se "Fanari" ili svjetionik sa omanjom crkvicom u blizini.

Na tom mestu je teško ili nemoguće naći praznu klupu, što na suncu a i u hladovini. Uvek su pune turista i prolaznika. 

A tek uvalice severnije od Fanarija. Nismo imali baš toliko dana da bi smo u svakoj se barem malo bućnuli. Prelepo

Agistri, maleno ostvrce zapadno od Aegine se nalazi na kartama svih tour operatera. Svako ko je došao barem na vikend ovamo upustio se u jednodnevni izlet do Agistrija. Pa i mi. 

Iz Atine za vikend dolazi veliki broj turista i domaćih stanovnika koji u manjem broju izlaze iz trajekta u Aegini, većinom produžavaju za Agistri. Kad se sa njima isrkcate na čarobno ostrvce, sve će Vam biti jasno. Znaju Grci dobro, gde se uživa punim plućima. 

Koliko god bilo malo ostrvo, na njemu uredno funkcioniše autobuski (minibus) saobraćaj od Skale do Limenarije preko Megalohorija. Mi smo sebi dali za pravo da samo prošetamo stazu do Skale do Megalohorija. Težak zadatak, verujte mi. Koliko god taj 1 km izgledao kratko sunce vas tera da češće pravite pauze a restorani i kafeterije su "pravilno rasporedjene" tako da opasnosti "po život" nema. Samo uživancija. 

Cena karte za trajekt je 2,80 € u jednom pravcu po osobi. 

Povratak!!! Mission impossible! Kako se primicalo vreme polaska trajekta za Atinu preko Aegine, lagano me je hvatala panika. Ljudi su prilazili luci u talasima. Nisam bio siguran da će doći toliko veliki trajekt u koji ćemo svi stati. Automobila i motora je bilo beznačajno, sve ukupno desetak. Ukrcavanje je trajalo nešto više od sat vremena.

Polaska nema dok se svi putnici koji se ukrcavaju kroz parking prostor ne prebace na palube. Galama, zviždanje, smeh, pesma, uzvikivanje nekih parola na grčkom, guranje... sjajan doživljaj za kraj dana :)

Ne mogu proceniti koliko se ljudi ukrcalo na brod. Znam samo da nas je u Aegini sišlo ne više od 30-tak. Svi ostali su produžili za Atinu. Ipak, kraj je vikenda. 

Jedna rečenica nam je oboma bila zajednička. "Doći na višednevni odmor na Agistri bilo bi savršeno rešenje!"

Jednodnevna tura od Ag. Marine, preko Kilindras i Portesa, pa preko planine Moni Kimiseos Themotoku do Perdike a posle do Aegine je priča za sebe. 

Portes mi se odmah učinilo kao mesto na kraj sveta.

Portes, dalje nema puta ni staze

Kad sam pogledao na kartu, uverio sam se u to. Put dalje ne ide nikud. Ali uvalica sa peščanom plažom kao da je iz raja izašla. Na kraju uvalice je mala lučica za nekih 5 do 6 brodica. Više je brodica u lučici nego kućica u uvali.

Volim kad vidim da u vodi pliva par plivača a na obali ne više od dvoje ljudi. Momentalno sam bio u moru. Voda kristalno čista a neki dekica koji se igrao sa svoja dva unučeta bio je sjajan sagovornik i izvor informacija kud i kako dalje od Portesa.

Dve kantine samo. Biram onu sa najviše hladovine. Nema tu imena kantine, nema reklame, nema ništa osim stare bake koja ne zna ni reč drugog jezika osim grčkog. No uspevamo se sporazumeti da nam donese "dio megallo bira Mythos". 

 

Možda baka ne zna engleski jezik ali uz ledeno pivo ćete dobiti malo "morskih plodova" iz domaće kuhinje.

Rambo je njen čuvar. Muvao se malo oko mene a ja sam imao potajnu želju da ga ukradem! :) Nije mi se išlo dalje. Osećaj mira i nirvane u skoro pustom mestu je bio svuda oko nas. To je valjda onaj trenutak kad poželite da vreme stane sa suncem na horizontu, modro plavim nebom, mirnom morem ispred i ... ima toga još... :)

Nakon kraćeg uživanja ipak idemo do Perdika. Put i nije baš za preporuku.

Put od Portesa ka Perdici

 

Nakon nekoliko kilometara izbijamo na vrh brda Moni Kimiseos Themotoku. Pogled sa ovog mesta mi je pojasnio podatak koji sam našao na netu, a to je da veeeliki broj Atinjana ima svoje vikend kuće na ovom ostrvu.

Moni Kimiseos Themotoku

Vi prosudite da li su u pravu :)

Sa ovog visa se prelepo vidi ka ostrvu Agistri.

A i malo nenaseljeno ostrvo Moni, koje je takodje česta destinacija za jednodnevne ture, vidi se kao na dlanu. U daljini je Peloponez i poluostrvo Methana.

Jug i jugoistok je najmanje naseljen. Perdika je tu najveće mesto i za Perdiku svaka preporuka. Na potezu od Perdike do Aegine je Marathonas čija barem jedna plaža mora biti "vaša" :)

Spustili smo se lagano do Perdike i prošetali mestom 

obišli malo po lučici

a onda potražili mesto za kupanje.

Stenovita plaža sa pogledom na Moni je bila interesantna i po "markerime čistoće"

a nije nam se žurilo dalje :)

Susret sa Svetskom putnicom i njenim suprugom. Napokon i to da se desi. Nekoliko godina unazad putovali smo na ista mesta, skoro u isto vreme, "krali" jedno drugom ideje i informacija sa foruma Putovanja.info i dogovorili da se vidimo i upoznamo kad oni pristignu u Ag. Marina. Lako smo se našli. Nije preveliki broj Srbijanskih i BiH tablica u dalekom kraju. Lepo druženje na terasi sa pogledom na more a priči nikad kraja.

Lagane pripreme za povratak traju od samog dolaska. Treba izabrati pravac. Da li ići na Pirej i Atinu pa preko Korinta ili istim putem preko Peloponeza i Methane nazad? Odluka je promeniti prevoznika do Methane i istim putem nazad kako bi se izbjegla dva grada sa najvećim gužvama u Grčkoj. Atina i Pirej će doći na red, ali nekad ...

Ionis ferries e izbor za povratak. Nešto su jeftiniji a čini mi se i malo brži. Odgovarao nam je njihov raspored vožnje ka kopnu. Karta za automobil je 16 a za putnika 5,5 €. 

Obzirom da u toku dana uplovljavamo u Methanu, laganom vožnjom za nešto više od sat vremena se stiže do Korinta. Dosipanje goriva u Lutri i pravac Perdika. 

Neko "teško" vreme iza Korinta pretvara se u jaku kišu u trajanju od par minuta. Dalje opet sunce sve do odredišne destinacije. Bez zaustavljanja vozim do Rio Antirio i umesto preko mosta, koristimo uslugu trajekta.

Da iskoristimo nekih pola sata odmora tako što će Škodu prevesti čamac a mi malo protegnuti noge na palubi uživajući u lepim prizorima. Nastavka dalje istim putem bez većih pauza do Amfilohije. Kafa i kratki odmor na obali u jednom od rethih otvorenih restorana u popodnevnim satima. U većini tih južnih mesta radi se dvokratno. 

U kasnim satima pristižemo ponovo u Perdiku i pravac u Thalia tavernu, već proverenu. Ista soba. Večera na terasi nakon 500 km. 

Ne žurimo kući i odlučujemo da ostanemo u tom kraju još jedan dan. Odluka je kupanje u Arillas mestašcu na samoj obali a ispod Perdike. Do plaže se spuštate prvom brzinom a istom tom se i vraćate uz brdo do magistrale ka Sivoti i Pargi. Sjajno cooliranje ceo dan. Sve na jednom mestu. Čista voda, restoran, muzika u pozadini, hrana, osveženje na plaži. Ja ne znam šta bi čovek više :) Možda, opet da vreme stane :)

Sa obale se vidi jug Krfa (Kavos i Lefkimi). A to je za mene već "poseban" pogled. Odakle god mogu da posmatram Krf, za mene je još lepše mesto.

Stići u Trebinje je cilj poslednjeg dana letovanja. Nisu planirana nikakva pauziranja osim redovnih. Put je već dobro poznat. Iz Igoumenice idemo ka Sarande preko već poznatog graničnog prelaza, onda preko planine i Bistrice do Djirokastre gde se vrši dopuna zaliha Skenderbega "za poneti" :) Dosipanje goriva ispred Skadra i pred veče smo na Mosku, a bez bilo kakvih problema uživajući u vožnji. Ukupno oko 650 km. 

Nakon odmora put od Moska to Banja Luke je već rutina. Škoda sama zna put.

Sjajno letovanje. Putem nazad smo već smišljali šta za idući godišnji odmor. "Putnica" nam je postavila domaći zadatak posetom Edesi i Lutrakiji koji su oni obišli i odmarali u čarima banjskog turizma na severu Grčke. Videćemo. Ideja je vrlo interesantna a i ta lokacija nam se nalazi na putu za jug Evie gde bi mi ipak na nekoliko dana bacili sidro.