Published on Thursday, 19 September 2019 13:26
Hits: 4243

 

Do Rodosa preko Turske

 

Mislim da sam već pisao kako odavno imamo problem koji dio Grčke obići a da već tamo nismo bili.

Ostala su još ostrva Dodekaneza koja smo nekako ostavili kao šlag na tortu. Krajem zime poćinju pripreme za novo putovanje i ideje pljušte. 

 

Taman napravim jedan plan i onda "iskoči" nekakav veliki problem ili prepreka. Menjaj destinaciju, putanju, plan kompletan. U igri su bili Karpatos, Samos, Rodos, Krit ... 

Najlakša opcija je avion iz Beograda. Ali to nije naš način putovanja. Transport me ne interesuje. Putovanje nas interesuje. Kad dodje vreme da se zadovoljim avionskim transportom, verovatno više neću putovati. 

Na kraju, i to baš baš na kraju definišem rutu do Rodosa ali preko Turske. 

Iako smo oboje bili nekako po malo protiv Turske i njenih destinacija, mnogi dobronamjerni komentari i savjeti su učinili svoje te napravih plan koji je vezao sledeće gradove: Trebinje, Ohrid, Edessu (Voden), Aleksandropoli, Galipolje, Čanakale, Troja, Kušadasi, Marmaris, Rodos, Bodrum, Ayvalik, Plovdiv, Jagodinu i na kraju Banja Luka. Karta kaže, negde oko 4200 km ali je u stvarnosti bilo 4400 km Škodom i još dodatnih oko 600 km Suzukijem po o. Rodos. 

 

Rečeno - učinjeno! :)

Put započinjemo odmah nakon završetka radnog dana. Petak. Dolazak kući, preuzimanje auta i opuštajuća vožnja do Moska. Već vidjeno desetine puta. Kako to umem da kažem, Škoda zna put i sama do vikendice! :) Mogu slobodno da se oslonim na autopilot i uživam u prvim satima odmora. Razmišljam da li je sve što je potrebno i ponešeno. Vremensku prognozu nisam proverio ni jednom. Kontam, idemo par hiljada kilometara južnije, pa kako god da bude, hladno i loše ne može biti :)

Dok klizimo dolinom Vrbasa moji drugari iz MK Istoka me ostavljaju za sobom na putu ka Herceg Novom u posjetu MK Cruiser! :)

Dan 1. Subota, Mosko - Edessa (Voden, GR)

Krećemo prilično rano. Rani polazak je posledica dosadašnjih iskustava sa prelascima granica BiH-CG i CG-AL. Nekako, nije daleko doći do Skadra, ali kako god bilo, kafa u toj regiji se pije negde oko podneva. Da bi malo dobili na vremenu krećemo ranije. Sat vremena mnogo znači, obzirom da Vas ulaskom u Grčku čeka pomeranje vremena. Dobra odluka.

Po navici pijemo kafu nekih 20 km nakon Albanske granice. Sa pogledom na Skadarsko jezero kao da imamo rezervaciju na isti sto u Kesthjela Xhafa restoranu. Svaka preporuka. Mada, bilo koji restoran putem do Skadra je sigurno za preporuku. Makar po onom što se vidi sa puta! A i kafa im je vrhunska!

Dalje nemamo plan da stajemo, makar do Elbasana. Tirana očekivano velika gužva. Saobraćajni krkljanac. Valja nam biti vrlo oprezan i vješt, obzirom da se vozi "na branik". No, nije mi prvi put. Znam gde i kako. Skrećemo za Elbasan i lagano se izvlačimo iz najveće gužve, izlazimo na novi dio autoputa i opušteno dalje! Elbasan, mala pauza, nabavka piva i ostalih tekućih potrepština. Koliko god hvalim albansku kafu iste ocene im dajem i za neke vrste piva poptu Elbar, Kaon, Korca ... :) O cjenama, ne bih. Nisu vredne pomena! :)

Vrlo interesantnim putem od Elbasana preko Libražda, deonicom koja može najviše da podseća na put preko Tjentišta spuštamo se u Strugu. Vrlo brzo prolazimo graničnu kontrolu i pravimo pauzu na Ohridskom jezeru, mjestu gde Drim ističe iz jezera i formira svoj vodotok koji smo prethodno pratili uzvodno.

Imao sam priliku da ovu trasu u maju prodjem motorom u odličnom društvu Fiće i Abrama i skoro svi detalji su mi prilično poznati. 

Dalje pravac Ohrid, Bitola, kratka pauza za ručak/večeru, dosipanje goriva i granica sa Grčkom. Iznenadila me činjenica da sam za oko 900 km od BL do BT potrošio samo 30 litara goriva. Velika prednost vožnje po ograničenjima i izbjegavanja autoputeva. Možete tada računati na prosjek od 3,8 lit/100 km. 

Obilazimo Ostrovske jezero, mrak lagano pada a ja tražim s. Lyki pored Edesse. Odluka za ovo seoce pala je davno obzirom da smo želeli lep, tih i uredan smeštaj pa sam tako i našao Kastro guesthouse! :) Pa, već prva slika na Booking.com bila je dovoljna za ovu odluku a na licu mesta smo se uverili u sve ostalo!

Prijatno veče na terasi pansiona uz lagani obrok i ledeno pivo! :)

Bio je to nekako najnaporniji dan. Za nama skoro 600 km vožnje.

Dan 2. Nedelja, Edessa - Čanakale (TR)

Očekujemo oko 580 km pred nama, ali olakšavajuće je to što je nekih 80% autoput. 

Pokret nakon malo razgledanja Edesse. O tom lepom gradiću sa slapovima, mnogo mostova i puno zelenila i vodotokova neću ponavljati ništa više osim što sam već pomenuo prošle godine boraveći u ovoj regiji više dana. Vredi doći ovde i upoznati ovu "zelenu" Grčku. 

Put do Soluna odličan, magistralni. Izbjegavamo putarine a trasa nas vodi kroz prelepe regije Tesalije. Ulazimo u regiju Soluna. Oprez u vožnji ide na level PRO i tako sve dok se ne isključimo sa ringroad-a na autoputu ka Kavali i Aleksandropoliju. Grci su malo žešći vozači i ne prežu da stisnu gas i brže voze, zato oprez, naročito u zonama velikih gradova gde sve vri. 

Autoput za kratko napuštamo u zoni Komitini. Pravimo pauzu za ručak. Verovatno sam o tome već pisao, nedelja je za Grke sveti dan, dan za porodicu, opuštanje i glasnu priču u restoranima. Nedeljom je teško nači prazan sto u restoranu u vreme ručka, obzirom da se tada porodično izlazi a posle ručka dugo sedi u društvu. Grci su generalno prilično glasni a posle ručka i po koje čašice vina, posebno! :) Volim taj njihov temperament. Kao da smo mi pa nešto drugačiji?! :)

Povratak na autoput i uskoro granica. Uhhhhhhhhh ogromna gužva. Valjda i Grci i Turci sutra počinju sa školom pa se mnogi vraćaju sa odmora. Kolona, bukvalno kilometarska a pomeranje milimetarsko. No, nema nazad. Pusti Darko muzikicu i uživaj. Dan prelep!

Izlazak iz Grčke bez problema. Prvi put dolazim na medjugranični prostor koji je obezbedjen sa po dva vojnika sa dugim cevima, betonskim preprekama izmedju kojih se vozi cik-cak po asfaltu koji više liči na dojučerašnje poprište borbenih dejstava. Strogi pogled vojnika mi daje do znanja da i medju sobom nisu u nekoj velikoj ljubavi. Suženje, prolaz kroz zonu sa rampom koja je podignuta. U kućici pored nema nikog. Primetim na kolovozu čelične šiljke podignute cjelom širinom kolovoza. STOP. Gledam okolo, pokušavam otkriti caku prolaska, ali nigde nikog da pokaže bilo kakav znak. Kolona iza mene postaje nestrpljiva. Pokazuju mi da prodjem. Znaju ljudi da može. Ajd, rekoh, idemo pa šta bude. Šiljci se "potapaju" pod točkovima i ponovo dižu. Napred možeš, ali nazad NE. Turski policajac brzo skenira pasoše i propušta dalje. Nakon 100 m carinik počinje da pravi neku frku, meni pritisak raste, on galami, ja ništa ne razumem osim reč "limuzin" i upućuje me na carinski parking i kod policije. Već odlučujem u sebi, samo da ovo zezanje prodje, okrećem se za 180 stepeni i palim za Grčku. No, policajci izmedju sebe nekako rešavaju "neki nastali problem" izvinjavaju mi se i puštaju me dalje. 

Ako se po jutru dan poznaje, mislim se, neće da valja! :) No, da sam se okrenuo nazad, napravio bih veliku grešku! 

Ispred nas se, na putu ka Kešan otvara sjajan autoput! Kvalitet kolovoza vrhunski, dvije trake sa nekakvom zaustavnom, kružni tokovi na ukrštanjima sa naseljima, signalizacija vertikalna i svjetlosna, vibrirajuće trake ispred kružnih tokova... Zbunjen, stajem na prvoj pumpi da kupim vinjetu i "pumpadžija" se čudi zašto je tražim kad je pravi autoput tek kod Izmira, nekih 600 km dalje :)

Pročitao ja ne netu da je putarina smešno niska. Ajd, da me neko zbog par KM ne dira i ne kažnjava. U stvari, nešto što liči na naše autoputeve, kod njih je magistralni put sa ograničenjem 90 km/h. Skontao napokon, opustio se i prepustio uživanju. Na mislima su mi bile upute Nedeljka, Milice, Djon Vejna i drugih prijatelja koji su mi savjetovali da malo istražim i Tursku: "Ne preteruj sa brzinom i vodi računa o pravilima u saobraćaju". Radara ima na skoro svakom mestu gde mogu da ih postave, ali svih narednih, nešto preko 2000 km po Turskoj prošlo je bez greške. Turci, vidi vraga, vrlo dobri vozači, poštuju pravila a u situacijama gde tražite prednost, dobićete je. Kako na otvorenom putu tako i u gradskim gužvama. 

Nakon nešto više od 150 km od granice spuštamo se do mora na obale Dardanela. Predivan prizor u sumrak dana. Primičemo se Ecebaru i čekamo trajekt za Čanakale. 

Dok čekam ukrcaj malo skitam a tu je i muzejska postavka na otvorenom posvećena Galipolju. 

Interesantna postavka i spomen kompleks. 

Ukrcaj na trajekt, rekao bi čovek, još samo da predjemo "baru" i odmor. Počinju opet problemi. Navigacija, googlemaps, Booking.com, telefon, sve otkazuje. Restarti ne vrede. Bjesnim po drugi put danas. Gledam nešto tvrdo da razbijem telefon. Silazim sa trajekta, direktno u gužvu centra Čanakale-a. Pomeram se, tačnije, pomera me masa automobila. Nemam gde da se sklonim, posvetim telefonu, traženju hotela ili bilo kakvom spasenju :

Provozam se tako besciljno gledajući u mrtav telefon i stanem u nekoj zoni sa malo slabijim saobraćajem ali sa "zilion" pešaka. Priupitam starijeg čikicu za pomoć. Pokazujem štampanu rezervaciju Booking.com, on bledo gleda u sve ono napisano, ali ne skida osmeh sa lica, poziva nekog još starijeg čikicu na skuteru da nam pomogne. Ovaj prilazi, skida kacigu, gleda i kaže: "CVAJ MINUTEN", okreće se od nas, kupuje nešto u prodavnici, stavlja sve ispod sedišta skutera i komaduje "FOLOW ME"! Ja zbunjen, uskačem u Škodu da ga ne izgubim u gužvi i za njim nekih 4-5 km do hotela. 

Jao moje sreće kad sam video reklamu i hotel! :) Pogledam telefon, a on uredno radi i sve ispravno! Da li sad da ga razbijem? Ajd, dobro, neću sad! :)

Smeštaj na brzinu, sjajan hotel, još bolja sobica, nešto gledam neki restoran u okruženju, hm, ništa ne vidim. Recepcioner me upućuje na neku obližnju prodavnicu, kaže, tamo imaš svega. Uskačem, gledam frižidere, tražiim pivo, UPS, frižideri zaključani. Kaže prodavac, "it is too late for alcohol" ! ;) E pa znao sam da ovaj dan mora ovako završiti! Bez piva! :) Vraćam se u hotel sa 5 litara vode a recepcioner me još "pod.....a" kao, to je bolje od alkohola! Alo momak, pa iza mene je mnogo kilometara i nervoze, ne sedaj mi na muku! :)

Udi hotel, za svaku preporuku. Periferija Čanakalea, ima i parking, video nadzor a čini se i mirna zona grada, doručak. Zadovoljni! :)

Dan 3. Ponedeljak, Čanakale - Kušadasi

Budi me sunce. "Uprlo" u prozor i zove. Ne valja dan trošiti u krevetu! :) Doručak, pakovanje i pravac centar Čanakalea. Treba grad videti danju! :)
Pravac banka da promenim malo para. Turci vole trgovati i usluge naplaćivati u Turskim lirama, mada se ne libe i Eura. Banke izbjegavajte u ovim poslovima. Ne da je kurs loš nego se čeka na red a menjačnica ima svugde okolo.

Malo skitanja po luci Čanakale, obavezan obilazak spomenika Trojanskom konju. Naravno, ovo je filmska replika radjena za film Troja a posle snimanja poklonjen gradu i služi kao obavezno mjesto za "selfi" :)

Iznenadjuje me kako su domaćini svaki metar prostora iskoristili da naprave bilo kakav priručni parking i tu uslugu, naravno naplate. Cjena parkinta smješna.

Na nekih 35 km dalje ka jugu nalazi se i prava Troja. Tj, arheološko nalazište za muzejskim kompleksom koje vredi obići, svakako. Ulaz za muzej je 72 lire (podeliti za 6 i dobijete približnu vrijednost u €)

Evo i nekih detalja sa te lokacije 

Jedan pogled na arheološko nalazište, slikano iz muzeja. Regija Troje.

Dan uveliko odmiče, temperatura premašuje 35 C a mi idemo dalje ka jugu. Kušadasi je odredište. Jedno od popularnih letovališta koje je odavno i stjecište naših turista. Za nepovjerovati je, koliko se na ulicama i plažama Kušadasija govori naš jezik :)

Da ne zaboravim. Put do Kušadasija vodio je pored Izmira. Kako se primičete tom gradu saobraćaj postaje vidno gušći. Srećom, naveo sam se na obilaznicu koja je u stvari pravi autoput sa tri trake + zaustavna. Za većinu pravaca od i oko Izmira potrebna je vinjeta. Ne postoje naplatne rampe, samo čitači vinjeta. Nešto poput Slovenije. Na par pumpi nemaju vinjete a moja registracija uredno očitana na ekranu! :) Još me prodavci na pumpama ubedjuju da ne brinem, da je sve OK. Kako bre OK? 

Nekako ispred Kušadasija ipak naidjoh na objekat koji ih prodaje. Kupih najjeftiniju (10€) što Vam je i više nego dovoljno za jedno letovanje. Ipak, kad ne razmišljate o nekoj tričariji koja se može pretvoriti u problem, lakše se diše :)

Na nekih 15 km pre Kušadasija, nalazi se malo mjestašce Selčuk. U centru sela nalaze se ostaci starog Efesa i jedno interesantno arheološko nalazište. No, nakon kraćeg obilaska nailazim na tipičnu tursku mehanu sa natpisom Čorba. Naravno da smo se pogostili izuzetno ukusnom hranom kao iz domaće kuhinje! 

U djelu grada koji se nalazi u zaledju Ženske plaže je i naš hotel. Nekako uz pomoć domaćina, navigacije i intuicije, u "šumi" svih hotela nalazimo i naš! Soleil hotel pruža sve ono što nama treba. Urednu sobicu, doručak, baštu za odmaranje, a ima i bazen! Mi, ipak biramo more. 

Početak septembra je, plaže su još prepune. Vetar lagano diže more i talasi su skoro svakodnevni. Tu smo dva dana. Biće tu i kupanja i obilazaka grada, šopinga, degustacija hrane i sladoleda (popularna turska DONDURMA) i opuštanje. 

Malo poluostrvo Yilanci Burnu koje je u sastavu privatnog Jade Beach club prilično interesantno ali nedostupno ako niste član istog! :) Plaže samo za probrane. 

Dalje, ostrvo spojeno sa kopnom na kojem je tvrdjava Guvercinada sa vrlo interesantnom istorijom. 

Obavezno posjetiti tvrdjavu i malo prošetati unutar zidina.

Posle se spustite u Kušadasi i prepustite uživanjima koja Vam odgovaraju. Tu ima svega! :)

Centar uvek pun turista. Nekako, taj dan, tri velika kruzera su bili usidreni u glavnoj luci. 

Dan 5. Srijeda, Kušadasi - Marmaris

Obzirom da ovog dana i nema nešto preko 200 km vožnje, ostavili smo i da u odlasku iz Kušadasija prodjemo kroz Efes i obidjemo sve što se tamo može naći. 

Prvo posjeta kući Majke Božje. 

Zona zaštićena, vojska i policija obezbedjuju sve. Ulaz sa parkingom za auto je 80 lira. Nekako daleko od civilizacije, skoro na vrhu planine, ali, možete platiti i karticom. Ono što nas je oduševilo u toku ovih skitnji jeste upravo to, nema tog sela, zabiti, male prodavnice u kojoj ne možete plaćati karticom. Internet svugdje. Wi-fi zone otvorene ili javno obilježene. A malo se samo okrenete i vidite da ste u sred "ničega" :)

Veliki broj turista na svim lokacijama. Na ovoj posebno. 

Predivan osjećaj.

Nakon obilaska ovog svetišta spuštamo se u drevni Efes. Parkirati auto u hladovini jer predstoji skoro 3 sata šetnje po istoriji. Naravno, ako želite da gurnete nos u skoro svaku prostoriju koja je restaurirana i otvorena publici. 

Ima tu svašta da se vidi a prostor koji obidjete sagledate tek kad podjete nazad do ulaza/izlaza gde ste ostavili auto. :) Ubedjen sam da će u narednim godinama ovde biti još više pozicija za posmatranje, obzirom da arheolozi vredno rade iza pokrivenih lokaliteta. I te površine su ogromne. 

Ulaznica u Efes je 72 lire i vredi svaki minut šetnje, verujte! :)

Ponekad je teško naći pravu poziciju za fotografiju.